Đuro Basariček

Đuro Basariček
Đuro Basariček
Lični podaci
Datum rođenja	(1884-03-13)13. mart 1884.
Mesto rođenja	Zagreb, Austrougarska
Datum smrti	20. jun 1928.(1928-06-20) (44 god.)
Mesto smrti	Beograd, Kraljevina SHS
Narodnost	Hrvat
Politička karijera
Politička stranka	Hrvatska seljačka stranka

Đuro Basariček (Zagreb, 13. mart 1884 — Beograd, 20. jun 1928) je bio hrvatski političar.

Sin Stjepana Basaričeka (osnivača hrvatske školske pedagogije) i Amalije rođ. Pogačnik iz Đurđevca. Osnovnu školu, gimnaziju i studije prava završio je u Zagrebu gde je doktorirao pravo 1907. Službovao kao sudija u Slavonskom Brodu i Zagrebu gde je 1916. pridodeljen kao sekretar Središnjeg zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobilizovanih i u ratu poginulih vojnika. Svoja gledišta prema socijalno ugroženim primenjivao je u svojoj sudskoj praksi nastojeći pedagoški delovati na prestupnike, te izbegavajući izricanje kazne. Godine 1917. osniva list Narodna zaštita po kojem se kasnije prozvao odbor kojem je bio sekretar. Basariček pokreće spašavanje gladne dece (više od 20 000), njihovim preseljavanjem iz istarskih i bosansko-hercegovačkih u plodnije krajeve, većinom u Slavoniju i Podravinu. Brinuo se za decu s poteškoćama u razvoju, te pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku. Pomagao je iseljenike i njihovu decu, a zalagao se za pomoć izgladnelima u Sovjetskoj Rusiji.

Godine 1919. Basariček započinje delatnost u unutrašnjoj kolonizaciji Slavonije u čemu je bio aktivan do smrti osnovavši više kolonističkih naseobina. Osnivač je Seljačke sloge, seljačkih ženskih društava, Prosvetnog saveza i Odbora za spas rođene grude. Najpoznatija dela su mu: O državi (1908), Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih. Prinos kriminalnoj pedagogiji (1916), Kolo. Pjesmarica. Zbirka narodnih pjesama i poskočica, što se u kolu pjevaju (1916), Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno-gospodarskom pitanju Hrvatske (1924). Potpisivao se pseudonimima Oruđ Kečirasab, Osip Pravedni i S. Sanjin Neždanov.

Basariček je od osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke sarađivao sa S. Radićem uveren kao i on da treba negovati sveslavenstvo pa je stoga naučio češki i ruski jezik. Delovao je kao prvi sekretar Napredne omladine tesno sarađujući s Ivanom Lorkovićem i Peroslavom Ljubićem te mnogim kasnijim pristalicama Hrvatsko-srpske koalicije sve dok mu Stepan Radić nije ukazao na posebne interese hrvatskih seljaka. Basariček je bio sklon ideji da se prilike na selu mogu poboljšati kroz predavanja i proučavanja. Još dok je službovao na kotarskom sudu u Brodu na Savi (današnji Slavonski Brod) obilazio je okolna sela predajući protiv alkoholizma, ali i prikupljajući seljačke narodne pesme pod uticajem Antuna Radića. Pod uticajem S. Radića smatrao je da seljake treba uputiti na kvalitetniji praktični rad na zemlji i domaćinstvu te je 1908. pokrenuo biblioteku Mala knjižnica u kojoj je objavio četrnaest svezaka. U prvoj polovini knjiga seljacima daje pravne savete dok je drugu posvetio kulturološkom i političkom proučavanju seljaštva. Uoči izbora 1908. objavio je brošuru O državi pokušavši poglavito seljaštvu na što jednostavniji način prikazati način delovanja države. Zajedno s Rudolfom Hercegom osnovao je kulturno-prosvetno društvo Radićeve seljačke stranke «Seljačku slogu» te je mnogo pisao u časopisu tog društva Seljačka prosvjeta. God. 1926. je zajedno sa S. Radićem odbornik „Seljačke sloge“. Basariček je bio angažiran i na osnivanju Muzeja HSS-a u Seljačkom domu u Zagrebu (muzej je sa svim eksponatima izgoreo dva dana nakon smrti S. Radića). Basariček se aktivno uključio u predizbornu kampanju seljačke stranke u vreme kada se S. Radić nalazio u zatvoru te ga je menjao u komunikaciji s narodom. Biran je za zastupnika u Narodnu skupštinu 1920, 1923, 1925. i 1927. godine. Zbog političkog rada Basariček je bio zatvaran i proganjan od vlasti. Posebno je važan njegov politički angažman uoči izbora 1927. kada se kandidovao u Somboru i Subotici.

U Narodnoj skupštini je 1927. upozorio na «tamne sile» koje pripremaju diktaturu i «koje su jednaka opasnost za Hrvate kao i za srpstvo». Ubijen od strane Puniše Račića u atentatu na S. Radića i zastupnike HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupštini.