Pređi na sadržaj

Ljuskavci (porodica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za drugu upotrebu, pogledajte stranicu Ljuskavci (višeznačna odrednica).
„Manina” preusmerava ovde. Za naselje u Italiji pogledajte stranicu Manina (Asti).

Ljuskavci
Vremenski raspon: 41.37–0 Ma
srednji eocen do danas[1]
živući predstavnici porodice
Manidae
CITES Appendix I (CITES)[4][5]
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Pholidota
Podred: Eupholidota
Natporodica: Manoidea
Porodica: Manidae
Gray, 1821[2]
Tipski rod
Manis
Rodovi
 vidi tekst ↓ 
rasprostranjenost savremenih vrsta
lista prikazani vrsta:
Sinonimi
lista sinonima:
  • Manida (Kalandadze & Rautian, 1992)[6]
  • Manididae (Gray, 1865)[7]
  • Manina (Gray, 1825)[8]
  • Manisia (Rafinesque, 1815)[9]
  • Perilepia (Rafinesque, 1815)

Ljuskavci (lat. Manidae, [Manidae] — „duhovi”), pangolini ili ljuskavi mravojedi je porodica placentalnih sisara iz natporodice Manoidea.[10][11] Ovu porodicu sisara čine rodovi Manis (potporodica Maninae), Phataginus (potporodica Phatagininae) i Smutsia (potporodica Smutsiinae), i nesvrstana izumrla vrsta Manidae sp. [DPC 3972 & DPC 4364]. Stručni naziv za članove ove porodice sisara je manidi, ali su takođe znani i po neformalnim nazivom (tj. nadimkom) "šišarke koje hodaju". Ova porodica je jedini živi predstavnik reda Pholidota.[10][11][12][13][14]

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Porodica: Porijeklo naziva od: Značenje naziva:
Manidae
  • tipskog roda Manis
  • i taksonomskog nastavka -dae
 duhovi

Naziv pangolin vodi porijeklo od malajske riječi pengguling (malajs. pengguling), što znači onaj koji se sklupčava.[15] Takođe, ovaj naziv vodi porijeklo i od slične malajske riječi tenggiling (malajs. tenggiling), kao i od indonežanske riječi trenggiling (ind. trenggiling) i filipinski riječi balintong (fil. balintong), goling (fil. goling) i tanggiling (fil. tanggiling), koje imaju isto značenje.[16]

Opis[uredi | uredi izvor]

Glava[uredi | uredi izvor]

Lobanje kod ljuskavaca su izdužene i trouglastog su oblika (gledano odozgo i sa strane) sa nepotpunim ili veoma tankim jagodičnim (zigomatskim) lukom i sa njuškom cjevastog oblika. Iako ljuskavci nemaju zube u vilicama, pa čak ni gene za razvoj zubne gleđi, gornja vilica kod ljuskavaca ima oštre rubove koji bočno graniče sa nepcem. Donja vilica je duga i tanka, i na početku nje se nalazi par koštani struktura po obliku slični zubima (tzv. pseudozubi). Ušne školjke kod ljuskavaca su male i prisutne samo kod azijski vrsti, a nozdrve su valvularne. Vid i sluh kod ljuskavaca je slab a oči su im male, te se zato oni više oslanjaju na dobro razvijeno čulo mirisa.

Ljuskavci imaju slabe mišiće za žvakanje te zato ne mogu da zvaću hranu.[17] Sa svojim dugim ljepljivim jezikom ljuskavci hvataju svoj plijen.[18] Slično kao kod cjevastoustog šišmiša i džinovskog mravojeda korijen jezika kod ljuskavaca nije pričvšćen na podjezičnom kosti, već je na grudnom košu pričvršćen između dušnika i grudne kostu.[18] Veliki ljuskavci su sposobni da izduže svoj jezik do dužine od 40 cm i prečnika 0,5 cm.[19] pljuvačne žljezde kod ljuskavaca su kao i kod drugi mirmekofagni sisara strahovito uvećene. Ove žljezde pokrivaju veći dio ždrijela i grla, skoro do ramena, i luče ljepivu alkalnu pljuvačku.[20]

Ostatak tjela[uredi | uredi izvor]

Ljuskavci su sisari koji po svom izgledu podsjećaju na mravojede, ali takođe i na šišarke četinara zbog ljuski koje im pokrivaju tjelo. Ovi sisari posjeduju kratke noge sa dugim oštrim kandžama i mesnatim jastučićima na stopalima. Kreću se plantigradno, uglavnom hodajući na sve četiri noge kao i drugi sisari, ali takođe mogu hodati i stajati na svojim zadnjim nogama.[21] Ljiskavci su takođe i dobri plivači.[19] Mužjaci ljuskavaca su veći od ženki i teže 40% više nego ženke. Najveća znana vrsta unutar porodice ljuskavaci (i koja je ikada živjela na svijetu) je bila divovski azijski ljuskavac (lat. Manis palaeojavanica), i bila je duga od 2,5 do 3 m. Danas, najveća živuća vrsta ljuskavaca na svijetu je džinovski ljuskavac (lat. Smutsia gigantea), koja dostiže dužinu od 1,4 m.

Prednje noge ljuskavaca su snažne i imaju zakrivljene kandže koje koriste pri kopanju zemlje, pri probijanju kroz drvo i vegetaciju i pri razbijanju mravinjaka i termitnjaka da bi pronašli svoj plijen.[20][22][23] Kod vrsti prilagođeni životu na tlu kandže na zadnjim nogama su kratke, a kandže na prednjim nogama su duže, više ishabane i manje zakrivljenije neko kod vrsta prilagođeni penjanju po drveću. Razlog je tomu što prizemne vrste koriste svoje kandže pri kopanju zemlje i pri nošenju tereta svog tjela. Vrste koje koriste svoje kandže pri penjanju i kretanju po drveću imaju duže kandže na zadnjim nogama nego na prednjim nogama. Kandže na prednjim nogama su zakrivljene i oni ih drže okomito od zemlje dok svoju težinu tjela nose na sklopljenim ručnim zglobovima.

Takođe, ljuskavci posjeduju i dugi mišićavi rep. Prizemne vrste koriste svoj rep kao balans dok hodaju na svojim zadnjim nogama ili ga koriste kao batinu pri odbrani od predatora. Vrste prilagođene penjanju po drveću koriste rep kao peti ud sa kojim se pripomažu pri pridržavanju, penjanju i kretanju po drveću, pa čak i da bi sa njim ogulili dio kore drveta da bi lakše došli do gnijezda insekata.[24]

Želudac kod ljuskavaca se sastoji ili od jedne ili od dvije komore sa velikim brojem rožnati struktura čekinjasto-zubastog oblika, koje pokrivaju dio želudca u blizini dvanaestopalačnog crijeva.[25] Pošto ljuskavci ne mogu da žvaći hranu, oni koriste te strukture kako bi drobili progutane mrave i termite. Pored ovi struktura, ljuskavci dodatno gutaju kamenčiće (gastrolite), pjesak i/ili zemlju kako bi lakše mogli da zdrobe hranu.[26] Ljuskavci ne posjeduju slijepo crijevo, ali zato posjeduju dosta uvećane analne žljezde koje formiraju izbočen perianalni prsten oko analnog otvora, iz koji luče smrdljivu i štetnu hemijsku tečnost. Kada se nađu ugroženi, ljuskavci štrcanjem izbacuju tu tečnost, slično kao što to rade američki tvorovi i mrki tvor.[27]

Ženke ljuskavaca posjeduju dvije podpazdušne bradavice, bikornuatnu maternicu i posteljicu sa raširenim čupercima resa. Mužjaci imaju mali penis sa spojeni corpus cavernosum tkivom na početku, dok su testisi smješteni u kožnatom naboru kod prepona. Mužjaci tehnički ne posjeduju mošnice niti kauperove žljezde.

glava savanskog ljuskavca
kosturi dvije različite vrste
ljuskavaca izloženi u
"Muzeju osteologije" u
Oklahoma Sitiju
kandže na prednjim i zadnjim nogama
kineskog ljuskavca
rep savanskog ljuskavca

Ljuske[uredi | uredi izvor]

Ljuskavci su jedini sisari koji posjeduju skleroproteinske (tj. keratinske) krljušti koje im prekrivaju njihovu debelu kožu.[28][29] Za razliku od rogova kod nosoroga ili bodlji kod kljunati ježeva gdje su ove strukture građene od zbijene dlake, ljuske kod ljuskavaca su po svojoj građi više nalik noktima kod primata. Ove ljuske su rožnatne izbočine na pokožici, sastoje se od spljošteni i tvrdi keratinizirani ćelija, i zahtjevaju unos velike količine proteina u tijelo da bi se oformile. Zajedno sa kožom, ljuske čine od 1⁄10 pa do 1⁄4 ili 1⁄3 ukupne tjelesne težine jednog ljuskavca (ovisno o vrsti). Ove velike zaštitne ljuske su meke i bjele kod tek rođeni mladunaca, ali sa odrastanjem postaju tvrde i tamne.[27] Po tjelu su raspoređene kao crijep, preklapajući se jedna preko druge i tako formiraju oklop koji pokriva tjelo, vrat, čelo, cjeli rep i spoljnu stranu nogu. Ljuske nisu prisutne samo na njuški i bočnim djelovima lica, donjoj strani vrata, stomaku i unutrašnjoj strani nogu. Između ljusaka i na ostatku tjela se takođe mogu pronaći i kratke dlake.[28]

Ljuske ne igraju nikakvu ulogu u regulaciji tjelesne temperature ljuskavaca, niti im služe kao odbrana od mrava, termita i razni kožni parazita, kao što su krpelji iz roda Amblyomma.[30][31] Njihova glavna uloga je zaštita od ozljeda koje mogu nastati od strane veliki predatora ili prilikom kopanja zemlje.[32] Takođe je primjećeno da vaši ne parazitiraju ljuskavce zbog ljuski na njihovom tjelu.

Ljuske su osjetljive na dodir i njihova orijentacija se može mjenjati pomoću mišića kože. Kada se nađu u opasnosti, ljuskavci se smotaju (sklupčaju) u loptu i tako odbrane od predatora.[32] Još jedna dodatna osobina ljuski je ta da su na rubovima oštre, što dodatno pomaže ljuskavcima pri odbrani.[33]

ljuske na malajskom ljuskavcu
građa ljuski kod ljuskavaca
savanski ljuskavac u odbrambenoj poziciji

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Ljuskavci iz porodice Manidae su se razvili na prostoru Evroazije u periodu srednjeg eocena. Prema genetskim istraživanjima preci azijske linije ljuskavaca (tj. potporodice Maninae) su se odvojili od predaka afričke linije ljuskavaca oko 41,37 miliona godina.[1] Unutar afričke linije ljuskavaca, mali afrički ljuskavci (tj. potporodica Phatagininae) su se odvojili od veliki afrički ljuskavaca (tj. potporodice Smutsiinae) oko 20,35 miliona godina.[1] Najstariji znani fosilni ostaci predstavnika ove porodice sisara su iz perioda ranog oligocena (stari između 30,2 i 29,5 miliona godina), i radi se o zasad naučno neimenovanoj vrsti (sa područja Egipta)[34] koja predstavlja zasebnu liniju afrički ljuskavaca.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Današnji živući predstavnici ove porodice sisara naseljavaju područje podsaharske Afrike, južne i Jugoistočne Azije i južne Kine.[10] U prošlosti, ova porodica je bila rasprostranjena i na području Evrope[35][36][37] i Sjeverne Afrike[34]

Ponašanje i ekologija[uredi | uredi izvor]

ilustracija ponašanja indijskog ljuskavca

Ljuskavci naseljavaju različite ekosisteme na prostoru Afrike i Azije, uglavnom tropske i suptropske šume, uključujući šume bambusa, četinarske i širokolisne šume, savane prošarane drvećem, travnate ravnice, kao i vrtove i poljoprivredna zemljišta zasijana monokulturom. Oni vode usamljenički način života, pritom ne računajući na ženke sa mladuncima, i sastaju se jedino sa drugim pripadnicima svoje vrste zbog parenja. Uglavnom su noćne životinje[38] koje spavaju u toku dana, iako se neke vrste mogu susresti i u toku dana.[19][32] Kada spavaju ljuskavci se sklupčaju u loptu.[19]

Vrste prilagođene životu na drveću spavaju u šupljem drveću, dok prizemne vrste spavaju u jazbinama koje kopaju u zemlji.[32] Ljuskavci prave svoje jazbine u različitim vrstama tla, kao što su ilovača, pjeskovita i glinovita tla. Ove jazbine mogu biti duboke i do 3,5 m.[19] Ponekad druge vrste životinje koriste jazbine ljuskavaca kao svoje sklonište.[32]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Ishrana ljuskavaca se uglavnom sastoji od jajašaca, larvi, lutki i odrasli jedinki različiti vrsta mrava i termita koje hvataju svojim dugim, ljepljivim jezicima. Takođe, ljuskavci se ponekad hrane i sa pčelama[32] i drugim insektima. Ljuskavci su donekle probirljivi i imaju tendenciju da se hrane samo sa jednom ili dvije vrste insekata, čak i kada su im dostupne različite vrste. Dnevno ljuskavci mogu da pojedu od 140 do 200 g insekata.[39] Ljuskavci se smatraju važnim regulatorima populacije termita u prirodnim staništima.[32][40]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

majka i mladunac filipinskog ljuskavca

Iako sezona parenja kod ljuskavaca nije tačno definisana, ona se dešava jednom godišnje i to uglavnom u toku ljeta i jeseni. U toku sezone ženke traže mužjake za parenje, umjesto da mižjaci traže njih. Da bi ih ženke pronašle mužjaci označavaju svoju lokaciju sa urinom i izmetom. Ukoliko se desi nadmetanje između mužjaka oko ženke, mužjaci će se međusobno boriti koristeći svoje repove i pobjednik te borbe će dobiti priliku da se pari sa tom ženkom.[41]

Periodi trudnoće kod ljuskavaca se razlikuju od vrste do vrste, ali se otprilike kreće od 70 do 140 dana.[42] Ženke afrički vrsta rađaju uglavnom po jedno mladunče, dok ženke azijski vrsta rađaju od jednog do tri mladunca.[19] Kada se rode mladunci su dugi 150 mm i teže između 80 do 500 g. Nakon što se rode u svojoj jazbini, o mladuncima vodi brigu majka koja ih i štiti svojim tjelom ukoliko osjeti opasnost. Kod prizemni vrsta ljuskavaca mladunci ostaju u jazbini prve dvije do četiri sedmice njihovog života. Kada ojačaju, mladunci ljuskavaca napuštaju jazbinu sa napunjeni mjesec dana starosti. Kad se nalaze van jazbine majka ih nosi na svojim leđima ili na svom repu. Odvikavanje mladunaca od majčinog mlijeka se dešava oko trećeg mjeseca starosti, kada pored mlijeka kojeg još jede mladunac počinje da se hrani sa insektima. Nakon napunjene druge godine života mladi ljuskavci postaju seksualno zreli i tada ih njihova majka napušta.[43]

Predatori, paraziti i bolesti[uredi | uredi izvor]

Ljuskavce napadaju razni predatori, od koji se oni brane sa tako što se slupčaju u loptu dok su zaštićeni sa svojim tvrdim ljuskama. Pored ljudi, među životinjskim vrstama koje se hrane sa ljuskavca se nalaze i lav, tigar, leopard, obična šimpanza, jazavac medojed, te razne vrste krokodila i pitona.[32] Ljuskavci takođe mogu biti domaćini različitim ektoparazitima i endoparazitima, kao što su razne vrste virusa, bakterija, protozoa, valjkasti crva, pantljičara, akantocefala, pentastomida, krpelja i grinja.[32]

Pestivirus i Coltivirus[uredi | uredi izvor]

U istraživanju iz 2020. godine su otkrivena dva nova RNK virusa u genima malajskog ljuskavca i kineskog ljuskavca, koji su u daljnjem srodstvu sa virusima iz rodova Pestivirus i Coltivirus.[44] Ova dva nova virusa su nazvani dongjangski virus ljuskavaca (eng. Dongyang pangolin virus, [DYPV]) i lišuijski virus ljuskavaca (eng. Lishui pangolin virus, [LSPV])[44] DYPV pestivirus je takođe pronađen i kod nimfi krpelja vrste Amblyomma javanense, koje su se nalazile na bolesnim ljuskavcima.[44]

Infekcija COVID-19[uredi | uredi izvor]

Utvrđeno je da se sekvenca nukleinskih kiselina u određenim vezama receptora domena peplomera (koji pripadaju koronavirusima preuzetim iz ljuskavaca) u 99% poklapa sa SARS-CoV-2, virusom koji je uzrokovao COVID-19 bolest i koji je odgovoran za pandemiju COVID-19.[45][46] Istraživači iz grada Guangdžoua u Kini su pretpostavili da je SARS-CoV-2 sa šišmiša prešao na ljude, ali prije nego što ih je zarazio, kružio je među ljuskavcima. Ilegalna trgovina ljuskavcima za upotrebu u tradicionalnoj kineskoj medicini predložena je kao vektor za prenos virusa na čovjeka.[46][47] Otkriće višestrukih sojeva koronavirusa kod ljuskavaca i njihova sličnost sa SARS-CoV-2 ukazuju da su ljuskavaci domaćini za koronaviruse slične SARS-CoV-2.[48][49] Međutim, poređenje cjelog genoma je otkrilo da koronavirusi kod ljuskavaca i humani koronavirus djele samo do 92% zajedničkog RNK-a.[49][50] Svjetski ekolozi su zabrinuli da rane spekulacije o tome da su ljuskavci izvor zaraze mogle dovesti do masovnih ubijanja ovi životinja, što bi dodatno povećalo njihovu ugroženost,[49] baš slično kao što se dogodilo sa azijskim palminim cibetkama tokom izbijanja SARS-a.[51]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Ilegalna trgovina ljuskavcima

Glavne prijetnje ljuskavcima predstavljaju gubitak staništa uzrokovan deforestacijom i krivolov. Neke vrste, poput kineskog ljuskavca, komercijalno su izumrle u određenim domenima kao rezultat prekomjernog lova.[52] Ljuskavci su takođe sisari sa kojima se najviše trguje na svijetu.[53][54]

U Aziji[uredi | uredi izvor]

Ljuskavci su veoma tražene životinje u tradicionalnoj kineskoj medicini u južnoj Kini i Vijetnamu, jer se vjeruje da njihove ljuske imaju ljekovita svojstva,[41][55][56] a i njihovo meso se takođe smatra delikatesom.[57][58][59][60][61] Procjenjeno je da se godiše u Kini i Vijetnamu ilegalno trguje sa oko 100 hiljada živi ljuskavaca ili sa njihovim mesom i ljuskama,[62] što je preko milion ljuskavaca u toku prošle decenije.[54][57][63] Takođe, u toku prošle decenije su se dešavale i mnogobrojne zapljene ilegalne robe namjenjene za azijsko tržište, u kojoj su se nalazili ljuskavci, njihovo meso i ljuske.[64][65][66][67] Kao primjer se može navesti slučaj iz aprila 2013. godine kada je obalna straža pronašla 10 t pangolinskog mesa na kineskom brodu nasukanom na koralni greben u parku prirode Tubahata na Filipinima.[68][69] Pored ovog slučaja, može se navesti i slučaj iz avgusta 2016. kada je indonežanska policija u pretresu doma jednog čovjeka pronašla i zapljenila preko 650 ubijeni ljuskavaca skladištenih u frižiderima, koji su bili namjenjeni za dalju prodaju.[70]

U Africi[uredi | uredi izvor]

U Gani su ljuskavci jedna od popularnijih vrsta divljači koja se lovi zbog mesa. Takođe, lokalni iscjeljitelji koriste ljuskavce kao jedan od sastojaka u ljekovima tradicionalne medicine.[71] U Nigeriji su ljuskavci na rubu izumiranja zbog gubitka staništa uzrokovanog deforestacijom i prevelike eksploatacije njihovog mesa, koje je namjenjeno za ishranu i tradicionalnu medicinu.[72]

ljuske ljuskavaca namjenjene za crno
tržište u Kini, zapljenjene od strane
kamerunske vlasti 2017. godine
ljuskavci i ostale životinje na
ilegalnoj pijaci u Mjanmaru
zapljenjeno osušeno meso ljuskavaca
na međunarodnom aerodromu
u Majamiju
ubijen i oljušten bjelotrbi ljuskavac
pripremiljen za dalje kuvanje

U kineskoj tradicionalnoj medicini[uredi | uredi izvor]

U praktikovanju tradicionalne kineske medicine ljuske i meso ljuskavaca se koriste u izradi razni medicinski preparata.[73] Iako ne postoje naučni dokazi o efikasnosti tih preparata, niti logičan mehanizam njihovog djelovanja,[74][75][76][73][77] njihova popularnost i dalje pokreće crno tržište, uprkos zabrinutosti o prenošenju bolesti sa životinja na ljude i istrebljenju vrste.[73][78] Stalna potražnja za ljuskavcima kao sastojcima u medicini nastavlja da podstiče krivolov, prekomjerni lov i ilegalnu trgovinu sa ovim životinjama.[79]

Prvi znani zapis o korištenju ljuski od ljuskavaca u kineskoj tradicionalnoj medicini je iz knjige "Šenongove klasične zabilješke o ljekovitim supstancama" (eng. "Variorum of Shennong's Classic of Materia Medica", kin: 本草經集注; pin: Ben Cao Jinji Zhu) iz 500. godine.[80] U tekstu ove knjige se preporučuju ljuske ljuskavaca kao zaštita od ugriza mrava, dok se spaljivanje ljuski koristi kao lijek za ljude koji histerično plaču tokom noći.[80] Recepti za istjerivanje zlih duhova u kojima se koriste ljuske ljuskavaca, ljekovito bilje i minerali su se pojavili 682. godine (u vrijeme dinastije Tang).[80] Ideja o tome da ljuske ljuskavaca podstiču lučenje mlijeka kod majki dojilja, koja je prisutna i u današnjem praktikovanju kineske tradicionalne medicine, se pojavila 752. godine u knjizi "Tajnstvene esencije iz carske biblioteke" (eng. "Arcane Essentials from the Imperial Library", kin: 外台秘要; pin: Wai Tai Mi Yao).[80] Ideja o tome da ljuske ljuskavaca kao lijek imaju moć prodiranja i raščišćavanja razni blokada u ljuskom tjelu se pojavila u vrijeme dinastije dinastije Song i zapisana je u knjizi "Formule dobroćudnih mudraca sastavljenih tokom doba mira i spokoja" (eng. "Formulas from Benevolent Sages Compiled During the Era of Peace and Tranquility", kin: 太平聖惠方; pin: Taiping Sheng Hui Fang), koji je sastavio Vang Huaijin 992. godine.[80]

Danas u 21. vijeku, ljuske ljuskavaca se koriste u nadriljekarskoj praksi zasnovano na nedokazanim tvrdnjama da mogu rastvoriti krvne ugruške, da pospješuju cirkulaciju krvi ili da podstiču lučenje mlijeka kod majki dojilja.[73][80] Zvanična farmakopeja Narodne Republike Kine je sve do prve polovine 2020. godine uključila ljuske kineskog ljuskavca kao sastojak u formulama tradicionalne kineske medicine.[80][81] Iako su ljuske uklonjene sa liste potrebni sirovina, one su i dalje navedene kao ključni sastojak različitih lijekova.[82]

Očuvanje vrsti[uredi | uredi izvor]

Kao rezultat sve većih prijetnji za ljuskavce, uglavnom u vidu ilegalne međunarodne trgovine sa njihovom kožom, ljuskama i mesom, ovim vrstama se posljednjih godina posvećuje sve veća pažnja o njihovom očuvanju.[83][84] Sve vrste ljuskavca su trenutno navedene u Dodatku 1 CITES-a kojim se zabranjuje međunarodna trgovina, osim kada je proizvod namjenjen u nekomercijalne svrhe i ako je data dozvola.[4] Svaka treća subota u februaru je određena kao svjetski dan ljuskavaca.[85]

U novembru 2010. godine ljuskavci su dodati na listu evoluciono različitih i ugroženih sisara Zoološkog društva u Londonu.[86]

U julu 2014. godine IUCN-ova SSC stručna grupa za ljuskavce je pokrenula globalni akcioni plan za očuvanje ljuskavaca, pod nazivom "Povećavanje zaštite ljuskavaca". Ovaj akcioni plan ima cilj da poboljša sve aspekte očuvanja ljuskavaca, sa dodatnim naglaskom na suzbijanju krivolova i krujumčarenja ovih životinjama, istovremeno obrazujući lokalne zajednice o njihovom značaju.[54] Drugi predloženi pristup borbi protiv trgovine ljuskavcima (a i uopšte trgovine divljači) se sastoji u "praćenju novca" a ne "životinje", koji ima za cilj narušavanje profita krijumčara prekidanjem tokova novca. Tako bi prikupljanje finansijske inteligencije moglo postati ključno sredstvo u zaštiti ovih životinja, iako se ova prilika često previđa.[62]

2017. godine je ekološka organizacija WildAid zajedno sa poznatim glumcem Džeki Čenom snimila reklamu pod nazivom "WildAid: Jackie Chan & Pangolins (Kung Fu Pangolin)" u kojoj je glumac poručio da se zaustavi konzumacija proizvoda od ljuskavaca.[87]

U 2018. godini je kineska nevladina organizacija pokrenula pokret "Brojanje ljuskavaca", pozivajući na zajedničke napore da se ovi sisari spase od krujumčarenja.[88][89][90] Grupa za zaštitu divljih životinja TRAFFIC je uspješno identifikovala 159 krijumčarskih ruta koje koriste krijumčari ljuskavcima i ona ima za svoj cilj namjeru da ih zaustavi.[91]

Od januara 2020. godine, IUCN je svih osam vrsta živući ljuskavaca uvrstio na Crvenoj listi ugroženih vrsta[92] i to:

U prošlosti je bilo mnogo pokušaja uzgajanja ljuskavaca u zatočeništvu, ali zbog njihovog života u različitim staništima i vrlo specifične ishrane, ovi pokušaji su često rezultovali neuspjehom.[42][93] Sa vremenom, ljuskavci su značajno smanjile svoj imuni odgovor na genetske disfunkcije, čineći ih izuzetno krhkim.[94] U zatočeništvu su ljuskavci podložni bolestima, kao što su upala pluća i razvoj čireva.[42] Ove komplikacije mogu dovesti do rane smrti ovi životinja.[42] Pored toga, ljuskavci koji su spašeni od ilegalne trgovine često imaju veće šanse da se zaraze sa parazitima poput crijevnih crva, što dodatno smanjuje njihovu šansu za rehabilitaciju i ponovno vraćanje u divljinu.[42] Nedavno su istraživači uspeli da poboljšaju vještačka staništa za ove životinje kako bi omogućili njihov uzgoj, pružajući im izvjesnu nadu da se u budućnosti ove vrste ponovno vrate u njihova prirodna staništa.[27] Ideja o uzgajanju ljuskavca na farmama, kako bi se smanjio njihov broj na ilegalnom tržištu, se istražuje ali sa malo uspjeha.[95]

Na Tajvanu[uredi | uredi izvor]

lokomotiva na Tajvanu sa oslikanim ljuskavcem

Tajvan je jedno od rijetkih mjesta na svijetu za zaštitu ljuskavaca nakon što je zemlja 1989. godine donijela zakon o zaštiti divljih životinja.[96] Uvođenjem "Centara za rehabilitaciju divljih životinja" u mjesta kao su Luanšan (opština Janping u okrugu Taitung) i opština Ksiulin (u okrugu Hualien), ove zajednice su postale važne za zaštitu ljuskavaca i njihovih staništa i znatno su poboljšale opstanak ljuskavaca. Ovi centri sarađuju sa lokalnim starosjedjelačkim plemenima i šumskom policijom u Nacionalnoj policijskoj agenciji kako bi spriječili krivolov, trgovinu i krijumčarenje ljuskavaca, posebno na crno tržište u Kini. Ovi centri su takođe pomogli da se otkriju uzroci smrti i povreda u populaciji tajvanski ljuskavca.[97] Danas je Tajvan mjesto sa najvećom gustino naseljenosti ljuskavaca na svijetu.[98]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Dvije vrste pokemona, Sendšru (eng. Sandshrew) i Sendsleš (eng. Sandslash), su jednim djelom bazirani na ljuskavcima.[99][100]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija porodice Manidae:

Ranija klasifikacija:[101] Savremena klasifikacija:[10][11][28][102]
† - oznaka za izumrli takson

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze porodice Manidae.[1][10][11][28][103][104]

 Ferae 
 

Pan-Carnivora

 
 Pholidotamorpha 
 

†Palaeanodonta

 
 Pholidota 
 

†Euromanis

 
 ? 

†Pholidota sp. (BC 16’08)

 
 
 

†Eurotamanduidae

 
 Eupholidota 
 

†Eomanoidea

 
 Manoidea 
 

†Patriomanidae

 
 ? 

†Necromanis

 
 Manidae 
 Maninae 
 Manis 
 
 (Paramanis) 
 
 

Manis culionensis

 
 

Manis javanica

 
 

†Manis palaeojavanica

 
 
 

Manis mysteria

 
 
 
 ? 

†Manis lydekkeri

 
 

Manis crassicaudata

 
 
 
 
 ? 

†Manis hungarica

 
 

Manis pentadactyla

 
 
 
 
 ? 

†Manidae sp. (DPC 3972 & DPC 4364)

 
 Smutsiinae 
 Phatagininae 
 Phataginus 
 

Phataginus tetradactyla

 
 

Phataginus tricuspis

 
 
 
 Smutsiinae 
 Smutsia 
 

Smutsia gigantea

 
 ? 

†Smutsia olteniensis

 
 

Smutsia temminckii

 
 
 sensu stricto 
 sensu lato 
 
 
 
 
 sensu stricto 
 (Pholidota [sensu lato]) 
 južna azijska grupa 
 sjeverna azijska grupa 
 afrička grupa 
 

Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]

Unutar natporodice Manoidea[uredi | uredi izvor]

NecromanisPatriomanidaeFanerozoikKenozoikKvartarNeogenPaleogenPliocenMiocenOligocenEocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonianLutetian

Unutar porodice Manidae[uredi | uredi izvor]

Afrički prizemni ljuskavacAfrički drvni ljuskavacAzijski ljuskavacFajumski ljuskavacFanerozoikKenozoikKvartarNeogenPaleogenPliocenMiocenOligocenEocenPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattianRupelian

Izumrle vrste iz rodova Manis i Smutsia[uredi | uredi izvor]

Oltenski ljuskavacLajdekerov ljuskavacDivovski azijski ljuskavacMađarski ljuskavacFanerozoikKenozoikKvartarNeogenHolocenPleistocenPliocenKasni PleistocenChibanianCalabrianGelasian

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Sean P. Heighton, Rémi Allio, Jérôme Murienne, Jordi Salmona, Hao Meng, Céline Scornavacca, Armanda D. S. Bastos, Flobert Njiokou, Darren W. Pietersen, Marie-Ka Tilak, Shu-Jin Luo, Frédéric Delsuc, Philippe Gaubert (2023.) "Pangolin genomes offer key insights and resources for the world’s most trafficked wild mammals", Molecular Biology and Evolution, 40(10), PMID:37794645; PMCID:PMC10551234.
  2. ^ Gray, J. E. (1821). „On the natural arrangement of vertebrose animals”. London Medical Repository. 15 (1): 296—310. 
  3. ^ Linnaeus, C. (1758). Sistema naturae per regna tria Naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus differentiis, synonimis locis. Tomus I. Impensis direct. Laurentii Salvii, Holmia. str. 20—32. 
  4. ^ a b „The CITES Appendices”. Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora. CITES. Pristupljeno 28. 1. 2019. 
  5. ^ „Prilog II Zaštićene vrste koje se nalaze na Dodacima CITES konvencije i na Dodatku B Uredbe Komisije (EZ) broj 750/2013”. pravno-informacioni-sistem.rs. 
  6. ^ Kalandadze, N. N. and S. A. Rautian (1992) "Systema mlekopitayushchikh i istorygeskaya zoogeographei [The system of mammals and historical zoogeography]." Sbornik Trudov Zoologicheskogo Muzeya Moskovskogo Goschdarstvennoro Universiteta 29:44–152.
  7. ^ Gray, J. E. (1865). „Revision of the genera and species of entomophagous Edentata, founded on the examination of the specimens in the British Museum”. Proceedings Zoological Society: 359—386. 
  8. ^ Gray, J. E. (1825). „An outline of an attempt at the disposition of Mammalia into Tribes and Families, with a list of genera apparently appertaining to each Tribe.”. Annals of Philosophy. New Series. 10: 337—334. 
  9. ^ Rafinesque, Constantine Samuel (1815). „Analyse de la Nature ou tableau de l'univers et des corps organisés”. Palermo, Aux dépens de l'auteur, 223 pp. 
  10. ^ a b v g d Gaudin, Timothy (28. 8. 2009). „The Phylogeny of Living and Extinct Pangolins (Mammalia, Pholidota) and Associated Taxa: A Morphology Based Analysis” (PDF). Journal of Mammalian Evolution. Heidelberg, Germany: Springer Science+Business Media. 16 (4): 235—305. doi:10.1007/s10914-009-9119-9. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  11. ^ a b v g Kondrashov, Peter; Agadjanian, Alexandre K. (2012). „A nearly complete skeleton of Ernanodon (Mammalia, Palaeanodonta) from Mongolia: morphofunctional analysis”. Journal of Vertebrate Paleontology. 32 (5): 983—1001. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2012.694319. 
  12. ^ Haaramo, Mikko (2007). „Manidae – Recent pangolins”. Mikko's Phylogeny Archive. Pristupljeno 9. 6. 2018. 
  13. ^ Mark S. Springer, Christopher A. Emerling, John Gatesy, Jason Randall, Matthew A. Collin, Nikolai Hecker, Michael Hiller, Frédéric Delsuc (2019) Odontogenic ameloblast-associated (ODAM) is inactivated in toothless/enamelless placental mammals and toothed whales BMC Evol Biol 19, 31
  14. ^ Gaudin, Timothy J.; Gaubert, Philippe; Billet, Guillaume; Hautier, Lionel; Ferreira-Cardoso, Sérgio; Wible, John R. (1. 1. 2020), Challender, Daniel W. S.; Nash, Helen C.; Waterman, Carly, ur., „Chapter 1 - Evolution and morphology”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 5—23, ISBN 978-0-12-815507-3, doi:10.1016/b978-0-12-815507-3.00001-0, Pristupljeno 26. 2. 2020 
  15. ^ Pearsall, Judy, ur. (2002). Concise Oxford English Dictionary (10th izd.). Oxfordshire, England: Oxford University Press. str. 1030. ISBN 978-0-19-860572-0. 
  16. ^ Vergara, Benito S.; Idowu, Panna Melizah H.; Sumangil, Julia H.; Gonzales, Juan Carlos; Dans, Andres. Interesting Philippine Animals (PDF). Washington, D.C.: Island Publishing House, Inc. ISBN 9718538550. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 03. 2020. g. Pristupljeno 25. 07. 2020. 
  17. ^ Gutteridge, Lee (2008). The South African Bushveld: A Field Guide from the Waterberg. Pinetown, South Africa: 30° South Publishers. str. 36. ISBN 978-1-920143-13-8. 
  18. ^ a b Chan, Lap-Ki (1995). „Extrinsic Lingual Musculature of Two Pangolins (Pholidota: Manidae)”. Journal of Mammalogy. Oxfordshire, England: Oxford University Press. 76 (2): 472—480. JSTOR 1382356. doi:10.2307/1382356. 
  19. ^ a b v g d đ Mondadori, Arnoldo, ur. (1988). Great Book of the Animal Kingdom. New York City: Arch Cape Press. str. 252. ISBN 978-0517667910. 
  20. ^ a b Rose, K. D.; Gaudin, T. J. (2010). Xenarthra and Pholidota (Armadillos, Anteaters, Sloths and Pangolins). John Wiley & Sons, Ltd. ISBN 978-0470015902. doi:10.1002/9780470015902.a0001556.pub2. 
  21. ^ Mohapatra, Rajesh K.; Panda, Sudarsen (2014). „Behavioural descriptions of Indian pangolins (Manis crassicaudata) in captivity.”. Journal of Zoology. London, England: Wiley-Blackwell. 2014: 1—7. doi:10.1155/2014/795062 Slobodan pristup. 
  22. ^ Coulson, Ian M; Heath, Martha E (decembar 1997). „Foraging behaviour and ecology of the Cape pangolin (Manis temminckii) in north-western Zimbabwe”. African Journal of Ecology. 35 (4): 361—369. doi:10.1111/j.1365-2028.1997.101-89101.x — preko EBSCO. 
  23. ^ „Manis tricuspis, tree pangolin”. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan. 2014. Arhivirano iz originala 21. 12. 2014. g. 
  24. ^ Prothero, Donald R. (2016). The Princeton Field Guide to Prehistoric Mammals. Princeton, New Jersey: Princeton University Press. str. 118. ISBN 978-1-4008-8445-2. 
  25. ^ Davit-Béal, Tiphaine; Tucker, Abigail S.; Sire, Jean-Yves (1. 4. 2009). „Loss of teeth and enamel in tetrapods: fossil record, genetic data and morphological adaptations”. Journal of Anatomy. New York City: John Wiley & Sons. 214 (4): 477—501. PMC 2736120 Slobodan pristup. PMID 19422426. doi:10.1111/j.1469-7580.2009.01060.x. 
  26. ^ Wildlife of the World. London, England: Dorling Kindersley. 2015. str. 215. ISBN 978-1-4654-4959-7. 
  27. ^ a b v Yu, Jingyu; Jiang, Fulin; Peng, Jianjun; Yin, Xilin; Ma, Xiaohua (oktobar 2015). „The First Birth and Survival of Cub in Captivity of Critically Endangered Malayan Pangolin (Manis javanica)”. Agricultural Science & Technology. Irvine, California: Juniper Publishers. 16 (10). ISSN 2471-6774. 
  28. ^ a b v g Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
  29. ^ Spearman, R.I.C. (2008). „On the nature of the horny scales of the pangolin”. Zoological Journal of the Linnean Society. Oxfordshire, England: Oxford University Press. 46 (310): 267—273. doi:10.1111/j.1096-3642.1967.tb00508.x. 
  30. ^ Nandi, N. C. (1981). „Amblyomma javanense (Supino, 1897) from a new host, Manis crassicaudata (Gray) together with a description of its nymph from Goa, India 1981”. Bulletin of the Zoological Survey of India. Arhivirano iz originala 06. 02. 2017. g. Pristupljeno 5. 2. 2017. 
  31. ^ Hassan, M.; Sulaiman, M. H.; Lian, C. J. (2013). „The prevalence and intensity of Amblyomma javanense infestation on Malayan pangolins (Manis javanica, Desmarest) from Peninsular Malaysia.”. Acta Trop. 126 (2): 142—5. PMID 23416121. doi:10.1016/j.actatropica.2013.02.001. 
  32. ^ a b v g d đ e ž z Chao, Jung-Tai; Li, Hou-Feng; Lin, Chung-Chi (1. 1. 2020), Challender, Daniel W. S.; Nash, Helen C.; Waterman, Carly, ur., „Chapter 3 - The role of pangolins in ecosystems”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 43—48, doi:10.1016/B978-0-12-815507-3.00003-4 
  33. ^ Wang, Bin (2016). „Pangolin armor: Overlapping, structure, and mechanical properties of the keratinous scales”. Acta Biomaterialia. Oxfordshire, England: Elsevier. 41: 60—74. PMID 27221793. doi:10.1016/j.actbio.2016.05.028. 
  34. ^ a b Daniel Gebo, D. Tab Rasmussen (1985) "The Earliest Fossil Pangolin (Pholidota: Manidae) from Africa" Journal of Mammalogy, 66(3):538
  35. ^ Kormos T. (1934) "Manis hungarica n. s., das erste Schuppentier aus dem europäischen Oberpliozän." Folia Zoologica et Hydrobiologica Riga 6:87–94
  36. ^ Terhune, C. E., Curran, S., Croitor, R., Drăgușin, V., Gaudin, T., Petculescu, A., Werdelin, L. (2020) "Early Pleistocene fauna of the Olteţ River Valley of Romania: Biochronological and biogeographic implications." Quaternary International
  37. ^ Terhune, C. E.; Gaudin, T.; Curran, S.; Petculescu, A. (2021). „The youngest pangolin (Mammalia, Pholidota) from Europe”. Journal of Vertebrate Paleontology. 41 (4): e1990075. doi:10.1080/02724634.2021.1990075. Arhivirano iz originala 24. 03. 2022. g. Pristupljeno 09. 11. 2023. 
  38. ^ Wilson, Amelia E. (januar 1994). „Husbandry of pangolins Manis spp.”. International Zoo Yearbook. 33 (1): 248—251. doi:10.1111/j.1748-1090.1994.tb03578.x. 
  39. ^ Grosshuesch, Craig (2012). „Rollin' With the Pangolin – Diet”. La Crosse, Wisconsin: University of Wisconsin–La Crosse. Arhivirano iz originala 23. 12. 2014. g. 
  40. ^ Ma, Jing-E; Li, Lin-Miao; Jiang, Hai-Ying; Zhang, Xiu-Juan; Li, Juan; Li, Guan-Yu; Yuan, Li-Hong; Wu, Jun; Chen, Jin-Ping (2017). „Transcriptomic analysis identifies genes and pathways related to myrmecophagy in the Malayan pangolin (Manis javanica)”. PeerJ. Corte Madera, California: O'Reilly Media. 5: e4140. PMC 5742527 Slobodan pristup. PMID 29302388. doi:10.7717/peerj.4140. 
  41. ^ a b Fabro, Keith Anthony S. (10. 06. 2019). „All hope is not lost for vanishing Palawan pangolin”. Rappler. Pristupljeno 14. 12. 2019. 
  42. ^ a b v g d Hua, Liushuai; Gong, Shiping; Wang, Fumin; Li, Weiye; Ge, Yan; Li, Xiaonan; Hou, Fanghui (8. 6. 2015). „Captive breeding of pangolins: current status, problems and future prospects”. ZooKeys (507): 99—114. PMC 4490220 Slobodan pristup. PMID 26155072. doi:10.3897/zookeys.507.6970. 
  43. ^ Dickman, Christopher R. (1984). MacDonald, D., ur. The Encyclopedia of MammalsNeophodna slobodna registracija. New York: Facts on File. str. 780–781. ISBN 978-0-87196-871-5. 
  44. ^ a b v Gao, Wen-Hua; Lin, Xian-Dan; Chen, Yan-Mei; Xie, Chun-Gang; Tan, Zhi-Zhou; Zhou, Jia-Jun; Chen, Shuai; Holmes, Edward C; Zhang, Yong-Zhen (2020-01-01). „Newly identified viral genomes in pangolins with fatal disease”. Virus Evolution (na jeziku: engleski). 6 (1): veaa020. PMID 32296543. doi:10.1093/ve/veaa020. 
  45. ^ Liu, P.; Chen, W.; Chen, J.-P. (2019). „Viral Metagenomics Revealed Sendai Virus and Coronavirus Infection of Malayan Pangolins (Manis javanica)”. Viruses. 11 (11): 979. PMC 6893680 Slobodan pristup. PMID 31652964. doi:10.3390/v11110979. 
  46. ^ a b Cyranoski, David (7. 2. 2020). „Did pangolins spread the China coronavirus to people?”. Nature. doi:10.1038/d41586-020-00364-2. 
  47. ^ Bryner, Jeanna (15. 3. 2020). „1st known case of coronavirus traced back to November in China”. LiveScience. Pristupljeno 15. 3. 2020. 
  48. ^ Lam, Tommy Tsan-Yuk; Shum, Marcus Ho-Hin; Zhu, Hua-Chen; Tong, Yi-Gang; Ni, Xue-Bing; Liao, Yun-Shi; Wei, Wei; Cheung, William Yiu-Man; Li, Wen-Juan; Li, Lian-Feng; Leung, Gabriel M.; Holmes, Edward C.; Hu, Yan-Ling; Guan, Yi (26. 3. 2020). „Identifying SARS-CoV-2 related coronaviruses in Malayan pangolins”. Nature. 583 (7815): 282—285. Bibcode:2020Natur.583..282L. PMID 32218527. doi:10.1038/s41586-020-2169-0 Slobodan pristup. 
  49. ^ a b v Xiao, Kangpeng; Zhai, Junqiong; Feng, Yaoyu; Zhou, Niu; Zhang, Xu; Zou, Jie-Jian; Li, Na; Guo, Yaqiong; Li, Xiaobing; Shen, Xuejuan; Zhang, Zhipeng; Shu, Fanfan; Huang, Wangyi; Li, Yu; Zhang, Ziding; Chen, Rui-Ai; Wu, Ya-jiang; Peng, Shi-Ming; Huang, Mian; Xie, Wei-Jun; Cai, Qin-Hui; Hou, Fang-Hui; Chen, Wu; Xiao, Lihua; Shen, Yongyi (7. 5. 2020). „Isolation of SARS-CoV-2-related coronavirus from Malayan pangolins”. Nature. 583 (7815): 286—289. Bibcode:2020Natur.583..286X. PMID 32380510. doi:10.1038/s41586-020-2313-x Slobodan pristup. 
  50. ^ Zhang, Tao; Wu, Qunfu; Zhang, Zhigang (19. 3. 2020). „Probable Pangolin Origin of SARS-CoV-2 Associated with the COVID-19 Outbreak”. Current Biology. 30 (7): 1346—1351.e2. PMID 32197085. doi:10.1016/j.cub.2020.03.022. 
  51. ^ „Civet Cat Slaughter To Fight SARS”. CBSNews. 11. 1. 2004. Pristupljeno 28. 2. 2020. 
  52. ^ Challender, D.; Wu, S.; Kaspal, P.; Khatiwada, A.; Ghose, A.; Ching-Min Su, N.; Suwal, Laxmi (2019). „Manis pentadactyla”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2019: e.T12764A123585318. Pristupljeno 30. 01. 2020. 
  53. ^ Goode, Emilia (31. 3. 2015). „A Struggle to Save the Scaly Pangolin”. The New York Times. New York City: New York Times Company. Pristupljeno 1. 5. 2016. 
  54. ^ a b v „Action Plan”. www.pangolinsg.org. Arhivirano iz originala 10. 07. 2017. g. Pristupljeno 2016-09-15. 
  55. ^ „Chinese Medicine and the Pangolin”. Nature. 141 (3558): 72. 1. 1. 1938. Bibcode:1938Natur.141R..72.. doi:10.1038/141072b0 Slobodan pristup. 
  56. ^ Sutter, John D. (april 2014). „Change the List: The Most Trafficked Mammal You've Never Heard Of”. CNN. 
  57. ^ a b Hance, Jeremy (29. 07. 2014). „Over a million pangolins slaughtered in the last decade”. Mongabay. Arhivirano iz originala 8. 12. 2014. g. Pristupljeno 7. 8. 2014. 
  58. ^ Cruise, Adam (18. 4. 2015). „Tiger Eyes, Crocodile Penis: It's What's For Dinner in Malaysia”. National Geographic. Pristupljeno 1. 5. 2016. 
  59. ^ Actman, Jani (20. 12. 2015). „Crime Blotter: Pangolin Scales, Tiger Skins, and More”. National Geographic. Pristupljeno 1. 5. 2016. 
  60. ^ van Uhm, D. P. (2016). The Illegal Wildlife Trade: Inside the World of Poachers, Smugglers and Traders (Studies of Organized Crime). New York: Springer. 
  61. ^ Challender, D.; Willcox, D. H. A.; Panjang, E.; Lim, N.; Nash, H.; Heinrich, S.; Chong, J. (2019). „Manis javanica”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2019: e.T12763A123584856. Pristupljeno 30. 01. 2020. 
  62. ^ a b Haenlein, Alexandria Reid, Cathy; Keatinge, Tom (10. 10. 2018). „What's the secret to saving this rare creature?”. BBC News. Pristupljeno 10. 10. 2018. 
  63. ^ Ingram, Daniel J.; Coad, Lauren; Abernethy, Katharine A.; Maisels, Fiona; Stokes, Emma J.; Bobo, Kadiri S.; Breuer, Thomas; Gandiwa, Edson; Ghiurghi, Andrea; Greengrass, Elizabeth; Holmern, Tomas (2018). „Assessing Africa-Wide Pangolin Exploitation by Scaling Local Data: Assessing African pangolin exploitation”. Conservation Letters. 11 (2): e12389. doi:10.1111/conl.12389 Slobodan pristup. 
  64. ^ Sutter, John D. (3. 3. 2014). „The Most Trafficked Mammal You've Never Heard Of”. CNN. Arhivirano iz originala 2. 2. 2015. g. 
  65. ^ „23 tonnes of pangolins seized in a week”. Traffic.org. 17. 3. 2008. Arhivirano iz originala 26. 11. 2014. g. 
  66. ^ Watts, Jonathan (25. 5. 2007). „'Noah's Ark' of 5,000 rare animals found floating off the coast of China”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 3. 10. 2014. g. 
  67. ^ „Asia in Pictures”. The Wall Street Journal. 27. 5. 2012. Arhivirano iz originala 22. 2. 2015. g. 
  68. ^ Carrington, Damian (15. 4. 2013). „Chinese vessel on Philippine coral reef caught with illegal pangolin meat”. Associated Press. London. Arhivirano iz originala 2013-04-16. g. Pristupljeno 16. 4. 2013. 
  69. ^ Molland, Judy (16. 4. 2013). „Boat Filled With 22,000 Pounds Of Pangolin Hits Endangered Coral Reef”. London: Care2. Arhivirano iz originala 18. 4. 2013. g. Pristupljeno 17. 4. 2013. 
  70. ^ „Indonesian man arrested as 650 pangolins found dead in freezers”. BBC News. 26. 8. 2016. Pristupljeno 27. 8. 2016. 
  71. ^ Boakye, Maxwell Kwame; Pietersen, Darren William; Kotzé, Antoinette; Dalton, Desiré-Lee; Jansen, Raymond (2015). „Knowledge and uses of African pangolins as a source of traditional medicine in Ghana”. PLOS ONE. 10 (1): e0117199. Bibcode:2015PLoSO..1017199B. PMC 4300090 Slobodan pristup. PMID 25602281. doi:10.1371/journal.pone.0117199. 
  72. ^ Sodeinde, Olufemi A.; Adedipe, Segun R. (24. 4. 2009). „Pangolins in south-west Nigeria – current status and prognosis”. Oryx. 28 (1): 43—50. doi:10.1017/S0030605300028283. 
  73. ^ a b v g Mariëtte Le Roux (25. 03. 2018). „Quackery and superstition: species pay the cost”. The Jakarta Post. Pristupljeno 25. 08. 2020. 
  74. ^ „Chinese Medicine and the Pangolin”. Nature (na jeziku: engleski). 141 (3558): 72. 01. 01. 1938. Bibcode:1938Natur.141R..72.. ISSN 1476-4687. doi:10.1038/141072b0 Slobodan pristup. 
  75. ^ Zhouying Jin (2005). Global Technological Change: From Hard Technology to Soft Technology. Intellect Books. str. 36. ISBN 978-1-84150-124-6. Arhivirano iz originala 20. 03. 2017. g. Pristupljeno 18. 02. 2016. „The vacuum created by China's failure to adequately support a disciplined scientific approach to traditional Chinese medicine has been filled by pseudoscience” 
  76. ^ Steven Novella (25. 01. 2012). „What Is Traditional Chinese Medicine?”. Science-based Medicine. Arhivirano iz originala 15. 04. 2014. g. Pristupljeno 14. 04. 2014. 
  77. ^ Liu, Quan; Cao, Lili; Zhu, Xing-Quan (01. 08. 2014). „Major emerging and re-emerging zoonoses in China: a matter of global health and socioeconomic development for 1.3 billion”. International Journal of Infectious Diseases (na jeziku: engleski). 25: 65—72. ISSN 1201-9712. PMID 24858904. doi:10.1016/j.ijid.2014.04.003 Slobodan pristup. 
  78. ^ Zhang, Fang; Kong, Lin-lin; Zhang, Yi-ye; Li, Shu-Chuen (2012). „Evaluation of Impact on Health-Related Quality of Life and Cost Effectiveness of Traditional Chinese Medicine: A Systematic Review of Randomized Clinical Trials”. The Journal of Alternative and Complementary Medicine. 18 (12): 1108—20. ISSN 1075-5535. PMID 22924383. doi:10.1089/acm.2011.0315. 
  79. ^ Boyle, Louise (30. 06. 2020). „'If we don't buy, they don't die': Tackling the global demand that's driving the illegal wildlife trade”. The Independent. Pristupljeno 21. 07. 2020. 
  80. ^ a b v g d đ e Xing, S.; Bonebrake, T. C.; Cheng, W.; Zhang, M.; Ades, G.; Shaw, D.; Zhou, Y. (2019). „Meat and medicine: historic and contemporary use in Asia”. Ur.: Challender, Daniel; Nash, H.; Waterman, C. Pangolins: Science, Society and Conservation (First izd.). Academic Press. str. 233. ISBN 9780128155073. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  81. ^ Maron, Dina Fine (9. 6. 2020). „Pangolins receive surprising lifeline with new protections in China”. National Geographic. Pristupljeno 12. 6. 2020. 
  82. ^ „Did China really ban the pangolin trade? Not quite, investigators say”. Mongabay Environmental News. 2020. Pristupljeno 06. 07. 2020. 
  83. ^ ZSL - Pangolin Conservation
  84. ^ Proceedings of the Workshop on Trade and Conservation of Pangolins Native to South and Southeast Asia
  85. ^ „World Pangolin Day – About”. Pangolins.org/Annamiticus. 26. 10. 2011. 
  86. ^ Agence France-Presse (19. 11. 2010). „'Asian unicorn' and scaly anteater make endangered list”. The Sydney Morning Herald. 
  87. ^ „Jackie Chan fights for pangolins”. China Daily. 23. 08. 2017. Pristupljeno 17. 03. 2019. 
  88. ^ China Plus (18.02.2017) "World Pangolin Day: Conservationists demand greater protection to stop extinction" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. oktobar 2019)
  89. ^ Xinhua News (08.06.2018) "How China is combating wildlife trafficking in Africa" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. novembar 2020)
  90. ^ Xinhua News (21.11.2018) "Spotlight: Pangolin conservationists call for ban on illegal trade of mammal products" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. februar 2021)
  91. ^ „Pangolins – Species we work with at TRAFFIC”. www.traffic.org. Pristupljeno 10. 01. 2019. 
  92. ^ „Manidae Family search”. IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. Pristupljeno 30. 1. 2020. 
  93. ^ Aitken-Palmer, Copper; deMaar, Thomas W.; Johnson, James G.; Langan, Jennifer; Bergmann, Jonathan; Chinnadurai, Sathya; Guerra, Hector; Carboni, Deborah A.; Adkesson, Michael J. (2019). „Complications Associated with Pregnancy and Parturition in African White-bellied Pangolins (Phataginus Tricuspis)”. Journal of Zoo and Wildlife Medicine. 50 (3): 678—687. doi:10.1638/2019-0019. 
  94. ^ Choo, S. W.; et al. (2016). „Pangolin genomes and the evolution of mammalian scales and immunity”. Genome Research. 26 (10): 1312—1322. PMC 5052048 Slobodan pristup. PMID 27510566. doi:10.1101/gr.203521.115. 
  95. ^ Challender, Daniel W. S.; Sas-Rolfes, Michael't; Ades, Gary W. J.; Chin, Jason S. C.; Ching-Min Sun, Nick; Chong, Ju lian; Connelly, Ellen; Hywood, Lisa; Luz, Sonja; Mohapatra, Rajesh K.; de Ornellas, Paul (01. 10. 2019). „Evaluating the feasibility of pangolin farming and its potential conservation impact”. Global Ecology and Conservation. 20: e00714. doi:10.1016/j.gecco.2019.e00714 Slobodan pristup. 
  96. ^ „Taiwan's Path to Pangolin Conservation: How a Mega Pangolin Leather Exporter Transformed into a Conservation Specialist”. The Reporter (Taiwan). 23. 06. 2019. Pristupljeno 2020-02-08. 
  97. ^ Pei, Curtis Jai-Chyi; Chen, Chen-Chih; Chi, Meng-Jou; Lin, Wen-Chi; Lin, Jing-Shiun; Arora, Bharti; Sun, Nick Ching-Min (06. 02. 2019). „Mortality and morbidity in wild Taiwanese pangolin (Manis pentadactyla pentadactyla)”. PLOS ONE. 14 (2): e0198230. Bibcode:2019PLoSO..1498230S. PMC 6364958 Slobodan pristup. PMID 30726204. doi:10.1371/journal.pone.0198230. 
  98. ^ „Taiwanese Researchers Collaborate With Locals In Pangolin Conservation”. The News Lens. 25. 09. 2019. Pristupljeno 08. 02. 2020. 
  99. ^ Bulbapedia - Sandshrew (Pokémon)
  100. ^ Bulbapedia - Sandslash (Pokémon)
  101. ^ McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. 
  102. ^ Gaubert, Philippe; R. Wible, John; P. Heighton, Sean; J. Gaudin, Timothy (2020), „Chapter 2 - Phylogeny and systematics”, Pangolins, Biodiversity of World: Conservation from Genes to Landscapes (na jeziku: engleski), Academic Press, str. 25—39, doi:10.1016/B978-0-12-815507-3.00002-2 
  103. ^ Du Toit, Z.; Grobler, J. P.; Kotzé, A.; Jansen, R.; Brettschneider, H.; Dalton, D. L. (2014). „The complete mitochondrial genome of Temminck's ground pangolin (Smutsia temminckii; Smuts, 1832) and phylogenetic position of the Pholidota (Weber, 1904)”. Gene. 551 (1): 49—54. PMID 25158133. doi:10.1016/j.gene.2014.08.040. 
  104. ^ du Toit, Z.; du Plessis, M.; Dalton, D. L.; Jansen, R.; Paul Grobler, J.; Kotzé, A. (2017). „Mitochondrial genomes of African pangolins and insights into evolutionary patterns and phylogeny of the family Manidae”. BMC Genomics. 18 (1): 746. PMC 5609056 Slobodan pristup. PMID 28934931. doi:10.1186/s12864-017-4140-5 Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Љускавци_(породица)&oldid=27719901”