Pređi na sadržaj

Bitka na Javoru (1876)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka na Javoru
Deo Srpsko-turskih ratova

Spomen groblje na Javoru.
Vreme6. jul-5. septembar, 1876.
Mesto
planina Javor, jugoistočna granica Kneževine Srbije
Ishod Turska strategijska pobeda. Srpska ofanziva na Sjenicu i Novi Pazar odbijena.
Sukobljene strane
 Kneževina Srbija  Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Knjažestvo Srbija Franjo Zah
Knjažestvo Srbija Ilija Čolak-Antić
Rusko carstvo general Novoselov
Osmansko carstvo Muktar-paša
Osmansko carstvo Mehmed-Ali-paša
Osmansko carstvo Derviš-paša
Jačina
oko 25.000 oko 32.000
Žrtve i gubici
znatni manji od srpskih

Bitka na Javoru, od 6. jula do 5. septembra 1876, bila je niz sukoba na jugozapadnoj granici Kneževine Srbije tokom Prvog srpsko-turskog rata. Započeta kao srpska ofanziva na Sjenicu i Novi Pazar, bitka se ubrzo svela na odbranu jugozapadne granice Srbije i postepeno povlačenje pred nadmoćnijim turskim snagama. Završena je turskom strategijskom pobedom.[1]

Suprotstavljene snage[uredi | uredi izvor]

Pred početak rata, početkom jula 1876, na jugozapadnoj granici Kneževine Srbije bila je koncentrisana takozvana Ibarska vojska, pod komandom generala Franje Zaha. Vojska se sastojala od Zapadnomoravske divizije, koju su činile po tri brigade Prve klase i tri Druge klase narodne vojske, konjički puk, artiljerijski puk (3 baterije po 8 topova), pionirski bataljon, bolnička četa, 4 baterije i komora. Glavnina vojske (31 bataljon pešadije, 6 baterija topova, 2 eskadrona konjice i 1 inžinjerijski bataljon) bila je kod sela Kušića na planini Javor, dok je komora sa zalihama bila u Ivanjici.[1]

Prema ovim srpskim snagama stajalo je oko 15.000 turskih vojnika kod Sjenice i Nove Varoši, pod komandom Muktar-paše, i oko 18.000 kod Novog Pazara, pod komandom Mehmed Ali-paše.[1][2]

Ratne operacije[uredi | uredi izvor]

Ibarska vojska prešla je 6. jula granicu na Javoru i posle boja na Kalipolju povukla se na Vasiljev vrh i Veliki i Mali Ograđenik, gde se utvrdila. Do 24. jula obe strane su se utvrđivale i pripremale za dalje borbe, a toga dana je Ibarska vojska pokušala da ovlada turskom karaulom Gorićijevac, ali je imala samo delimičnog uspeha. Posle nasilnog izviđanja 3. avgusta, Turci su 5. avgusta jakim snagama napali i potisli levo krilo Ibarske vojske sa Borovca, a zatim prikupivši oko 15 tabora pešadije napali 7. avgusta i centar Ibarske vojske na Dolovima i potisli je preko Basara na Kušiće. Tako su Turci ovladali potpuno Javorom, a 2. septembra i Ukočenicom; 3. i 4. septembra vođene su naročito teške borbe za Čemernicu, a noću 4/5. septembra Srbi su posle teške borbe odbacili Turke i ovladali Javorom.[1]

Bitke i okršaji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 9, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1975), str. 117-119.
  2. ^ Dr Savo Skoko, VOJVODA RADOMIR PUTNIK, knjiga prva, BIGZ, Beograd (1985), str. 70-72
  3. ^ Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 27-55
  4. ^ Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 60-67
  5. ^ a b v Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 78-93
  6. ^ Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 116-150
  7. ^ Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 176-183
  8. ^ Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 183-192
  9. ^ Mita Petrović (1955), RATNE BELEŠKE SA JAVORA I TOPLICE 1876, 1877. i 1878, sveska prva: Događaji sa Javora 1876. Čačak: Narodni muzej. str. 192-202

Literatura[uredi | uredi izvor]