Pređi na sadržaj

Dragomir Acović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragomir Acović
Lični podaci
Datum rođenja(1943-07-14)14. jul 1943.(80 god.)
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
Nedićeva Srbija (defakto)
ObrazovanjeArhitektonski fakultet
Naučni rad
PoljeArhitektura
Istorija umetnosti
Heraldika
Veksilologija
Faleristika
InstitucijaUniverzitet u Beogradu
UčeniciDušan Babac
NagradeOrden Belog orla
Orden Karađorđeve zvezde

Dragomir Acović (Beograd, 14. jul 1943) srpski je arhitekta, istoričar umetnosti, publicista, heraldičar, veksilolog, i falerističar. Član je krunskog veća i bivši predsednik krunskog saveta prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Rođen je od oca Milovana, lekara i majke Perside rođene Nešković.[1] Njegov deda Radisav i stric Aleksandar bili su državni službenici i bliski prijatelji dinastije Karađorđević.[2] Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Beogradu. Nakon završene gimnazije upisuje dva fakulteta, arhitektonski i filozofski. Tokom studija odlučuje se za arhitekturu na kojoj i diplomira 1967. godine kod profesora Stanka Kliske. Tada prekida studije istorije umetnosti.

Od 1968. do 1970. godine bio je zaposlen u građevinskom preduzeću “Novi Beograd”, kao pripravnik u Odeljenju pripreme radova, potom kao inženjer gradilišta na više objekata (“Testera” na Konjarniku I) a potom i kao šef gradilišta (“Beogradska pivara” i “soliteri Banovo Brdo”). Od 1970. do 1972. postavljen je za nadzornog organa Odeljenja za investicionu gradnju na Opštini Čukarica. Od 1972. do 1985. godine, zaposlen je u preduzeću za projektovanje i inženjering “Arhitektura i urbanizam” kao Šef Arhitektonskog biroa, potom Glavni tehnolog a zatim i Glavni projektant za projekte u inostranstvu. Od 1985. do 1992. godine, bio je direktor marketinga u Preduzeću za projektovanje i konsalting “Biro 71”.

Od 1992. godine je suvlasnik preduzeća „Grifon“ koje se bavi konsaltingom, projektovanjem i inženjeringom.

Od 2000. do 2011. godine bio je glavni arhitekta na izgradnji i unutrašnjoj dekoraciji Hrama Svetog Save. U tom periodu na osnivačkoj skupštini Inžinjerske komore Srbije 2003. godine izabran je za predsednika Skupštine. Mandat mu se završio 2008. godine.[3]

Heraldičko društvo[uredi | uredi izvor]

Srpski književnici Ljubivoje Ršumović, Milovan Danojlić i Matija Bećković i arhitekta Dragomir Acović

Srpsko društvo za heraldiku, genealogiju, veksilologiju, i faleristiku „Beli Orao“ osnovao je sa još jedanaest intelektualaca 9. decembra 1991. godine. Dugi niz godina bio je predsednik, glavni herald i ko-predsedavajući Registra grbova i urednik „Stematografije“ a danas je počasni predsednik. Takođe je član je Američkog Društva za ordene i medalje, Društva za proučavanje ordena i medalja Ujedinjenog Kraljevstva, Švajcarskog falerističkog društva, Unije nemačkih falerista (BDOS) i heraldičkih društava Engleske, Ukrajine i Rusije. Član je Evropskog društva kulture.

Savetodavna tela krune[uredi | uredi izvor]

Član je krunskog veća od 1991. godine i predsedavajući krunskog saveta, kraljevskog doma Karađorđevića. Februara 1991. godine, njegovom zaslugom regulisano je Memorandumom o kraljevskim jugoslovenskim i srpskim ordenima, status o sadašnjoj i budućoj upotrebi. Do tada kraljevski ordeni su dodeljivali povremeno. Odlukama od 15. februara 2002. godine, starešina kraljevskog doma regulisao je poslovanje Kancelarije kraljevskih ordena i propisao odgovarajuće akte u ingerenciji krune. Bio je kancelar kraljevskih ordena od 2007. do 2013. i predsednik krunskog saveta do 1. marta 2024. godine.[4]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Odabrani radovi[uredi | uredi izvor]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Heraldika[uredi | uredi izvor]

Faleristika[uredi | uredi izvor]

  • Istorija bugarske faleristike
  • Srpski Kraljevski orden Miloša Velikog
  • Srbi izvan Srbije-Ruski Srbi (koautor).

Više od tri stotine novinskih članaka (arhitektura, projektni menadžment, heraldika, faleristika, arhontologija, popularne teme…) itd.

Dela[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Srpska kruna, Beograd 2003. (koautor sa N. Nikolić)
  • Heraldika i Srbi, Beograd 2008.
  • Istorija i rad Društva za podizanje Hrama svetog Save, Beograd 2009.
  • Hram svetog Save na Vračaru, Beograd 2009.
  • Slava i čast: Odlikovanja među Srbima: Srbi među odlikovanjima, Beograd 2013.
  • Pogled u Hram, Beograd 2014.
  • Nikolaj Krasnov - Album sećanja, Beograd 2017.
  • Vernost i vera: odlikovanja pravoslavnih i dohaldikonskih crkava, Beograd 2019.
  • Vodič Beograd, Beograd 2019.

Katalozi izložbi[uredi | uredi izvor]

  • Insignije dinastije Karađorđević, Beograd 2006. (koautor sa D. Njegovan i S. Ilin).
  • Njegoševa kapela na Lovćenu i arhitekta Nikola Krasnov, Beograd 2013. (koautor sa G. Gordić, V. Kamilić, i B. Crvenković).
  • Odlikovanja u Karađorđevom domu, Beograd 2016. (koautor sa Lj. Grujić).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Acović, Dragomir (2013). Slava i čast - Odlikovanja među Srbima: Srbi među odlikovanjima. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-1750-2. 
  • Acović, Dragomir (2008). Heraldika i Srbi. Beograd: Zavod za udžbenike. ISBN 978-86-17-15093-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]