Pređi na sadržaj

Žitište

Koordinate: 45° 29′ 00″ S; 20° 33′ 06″ I / 45.48345° S; 20.55163° I / 45.48345; 20.55163
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žitište
Centar naselja Žitište
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaŽitište
Stanovništvo
 — 2022.2.550
 — gustina59/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 29′ 00″ S; 20° 33′ 06″ I / 45.48345° S; 20.55163° I / 45.48345; 20.55163
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina73 m
Površina48,5 km2
Žitište na karti Srbije
Žitište
Žitište
Žitište na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23210
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Žitište je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Srednjobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2.550 stanovnika.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Stariji naziv naselja je bio Begej Sveti Đurađ. Žitište je poznato po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Bégaszentgyörgy, rum. Jitişte или Sângeorgiu de Bega, nem. Sankt Georgen an der Bega.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Žitište se nalazi u srednjem Banatu pored leve obale plovnog Begeja, severoistočno od Zrenjanina i jugozapadno od Nove Crnje i Temišvara. Kroz Žitište prolazi državni put IB reda 12, Zrenjanin — Temišvar.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Žitište je jedno od najstarijih naselja opštine. U prošlosti je imalo više imena: Begej Svetog Đurđa, Senđurađ, Šenđurađ, Sveti Đurađ. Prvi pomen pod nazivom Begej Svetog Đurđa datira iz 1319. godine.

Nakon austro-turskih ratova naselje je potpuno opustelo, pa je na karti iz 1723. godine označeno kao nenaseljeno. Godine 1740. imalo je 18 porodica. Srbi graničari iz Pomorišja naseljavaju se 1751. godine, a 1753. godine naselje je označeno kao srpsko. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Sent Jurat" pripada Bečkerečkom okrugu i distriktu. Stanovništvo je bilo srpsko.[1] Jedan deo Srba se iselio u Kikindski distrikt 1774. godine, a na njihovo mesto naselili su se Rumuni iz aradske županije. Isak Kiš zakupnik Banatskog Dvora je 1781. godine kupio i Senđurađ. Rumuni nezadovoljni novim feudalcem napuštaju Senđurađ, a na njihovo mesto naseljavaju se Nemci. Potomci posednika Kiša su 1889. godine prodali ostatke nekada velikog imanja.

Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u "Sentu Đurađu" su bila četiri pravoslavna sveštenika Srbina. Parosi, pop Jovan Hristiforović (rukop. 1749), pop Aleksej Sokolović (1767), pop Rafail Sokolović (1790) i kapelan pop Spiridon Hristiforović (1794).[2]

Posle Prvog svetskog rata doseljene su dobrovoljačke porodice iz Bosne i Hercegovine, Like i Crne Gore. Posle Drugog svetskog rata na mesto Nemaca doselilo se 270 porodica iz okoline Prijedora, Sanskog Mosta i Cazina.

Selo je do 1947. godine nosilo ime Begej Sveti Đurađ, koje je te godine promenjeno u Žitište.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Žitište živi 2585 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (37,4 kod muškaraca i 40,4 kod žena). U naselju ima 1084 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99 (popis 2002).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 3.163
1953. 3.326
1961. 3.078
1971. 2.921
1981. 3.060
1991. 3.074 3.033
2002. 3.242 3.325
2011. 2.903
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[4]
Srbi
  
2.511 86,49%
Romi
  
175 6,03%
Mađari
  
58 1,99%
Rumuni
  
24 0,82%
Goranci
  
12 0,44%
Hrvati
  
6 0,20%
Albanci
  
5 0,17%
Crnogorci
  
5 0,17%
Nemci
  
4 0,13%
Bugari
  
2 0,07%
Jugosloveni
  
1 0,3%
Makedonci
  
1 0,03%
Slovaci
  
1 0,03%
ostali
  
1 0,03%
Regionalna pripadnost
  
16 0,55%
neizjašnjeni
  
71 2,44%
nepoznato
  
9 0,31%
ukupno: 2.903


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]