Kvazulu-Natal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kvazulu-Natal
KwaZulu-Natal
Položaj Kvazulu-Natala
Država JAR
Glavni gradPitermaricburg
Površina94.361 km2
Stanovništvo2011.
 — broj st.10.267.300
 — gustina st.108,81 st./km2
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima
Zgrada parlamenta u Pitermaricburgu, Južnoafrička Republika.

Kvazulu-Natal (engl. KwaZulu-Natal), (skr. "KZN"), je pokrajina u Južnoj Africi. Do 1994. teritorija se koju zauzima Kvazulu-Natal se sastojala od pokrajine Natal i svih delova koji su činili Bantustan Kvazulua. Administrativni centar je Pitermaricburg. Većina stanovništva govori jezik Zulu.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Na površini od oko 92.100 km2, Kvazulu-Natal je otprilike veličine Portugalije. Ima tri različita geografska područja i najistočnija je provincija u zemlji. Nizijski region duž obale Indijskog okeana je izuzetno uzak na jugu, širi se u severnom delu provincije, dok se centralni Natal Midlends sastoji od valovite brežuljkaste visoravni koja se uzdiže prema zapadu. Dve planinske oblasti, zapadne planine Drakensberg i severne planine Lebombo, formiraju, čvrst bazaltni zid koji se uzdiže preko 3.000 metata pored granice sa Lesotom i niskih paralelnih venaca drevnog granita koji se proteže južno od Esvatinija. Najveća reka u ovoj oblasti, Tugela, teče od zapada ka istoku kroz centar pokrajine.

Obalni regioni obično imaju suptropske šikare i dublje jaruge; strme padine ugošćuju neke Afromontane šume. Srednje područje ima vlažne travnjake i izolovane džepove Afromontane šume. Sever ima pretežno vlažno stanište savane, dok je region Drakensberg domaćin uglavnom alpskim travnjacima.

Pokrajina sadrži bogata područja biodiverziteta niza flore i faune. Močvarni park Isimangaliso i park Ukalamba Drakensberg proglašeni su Uneskovom svetskom baštinom. Močvarni park Isimangaliso, zajedno sa parkom Ukalamba Drakensberg i Ndumo, su močvare od međunarodnog značaja za migratorne vrste i označene su kao Ramsarska područja. Južna Afrika je potpisala Ramsarsku konvenciju iz 1971. kako bi pokušala da očuva i zaštiti važna močvarna područja zbog njihovog značaja za staništa i brojne vrste.

Pokrajina je postala prva koja je uključila deo puta koji je napravljen od delimične plastike, što je ekvivalent skoro 40.000 kartona od recikliranog mleka.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na Božić 1497. godine, portugalski istraživač Vasko da Gama video je obalu Natala i nazvao to mesto prema portugalskoj reči za Božić, Natal. Nguni ogranak Bantua zauzimao je ovu oblast od ranih 1300-ih.[2]

Prvi evropski doseljenici, uglavnom Britanci, osnovali su Port Natal, trgovačko mesto. Gotovo da nisu ni pokušavali da razviju unutrašnjost, čije je stanovnike desetkovao Zulu kralj Šaka. Afrikaneri Vortrekeri ušli su u ovu oblast preko prevoja Drakensberg 1837. Ovi Afrikanci su pobedili Zuluse u bici kod Krvave reke 1838. i nakon toga osnovali Republiku Natal. Dakle, teritorija je nekada bila deo kratkotrajne burske republike između 1839. i 1843. do njenog pripajanja Velikoj Britaniji. Mnogi stanovnici Afrikanera otišli su u unutrašnjost nakon aneksije i zamenili su ih imigranti, uglavnom iz Britanije.

Od 1860. nadalje, sve veći broj Indijaca, uglavnom Tamila,[3] dovedeni su uglavnom za rad na plantažama šećera na obali. Kolonija je dobila Zululend (područje severno od reke Tugela) posle Zulu rata 1879. Zemljišta severno od reke Bafalo dodata su 1902. Burske snage su ušle u to područje tokom Južnoafričkog rata (1899. do 1902.) – takođe poznato kao drugi Burski rat – i opsade Lejdismit. Nisu uspeli da izgrade svoju početnu prednost i tri meseca linija između protivničkih snaga pratila je tok reke Tugele. Godine 1910. kolonija je postala provincija Južnoafričke unije, a 1961. Južnoafričke Republike.

Kada je domovina Kvazulu, što znači „Mesto Zulua“, ponovo uključena u provinciju Natal nakon završetka aparthejda 1994. godine, provincija Natal, koja je postojala između 1910. i 1994. godine, preimenovana je u Kvazulu-Natal. Pokrajina je dom Zulu monarhije; većinsko stanovništvo i jezik pokrajine je zulu. To je jedina provincija u Južnoj Africi koja kao deo svog imena nosi ime svoje dominantne etničke grupe. Kao i kod Istočnog Kejpa, većina belih Južnoafrikanaca u Kvazulu-Natalu je britanskog porekla, a manje od četvrtine belaca u provinciji je burskog/afričkog porekla.[4]

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Kvazulu-Natal ima drugu najveću regionalnu ekonomiju u zemlji posle Gautenga. Durban je urbano područje koje brzo raste i po većini je najprometnija luka u Africi.[5] Dobra železnička mreža povezuje grad sa drugim oblastima južne Afrike. Rafinacija šećera je glavna industrija Durbana. Uzgajaju se i ovce, goveda, mlečni proizvodi, agrumi, kukuruz, sirak, pamuk, banane i ananas. Postoji embrionalna vinska industrija Kvazulu-Natal. Ostale industrije (koje se nalaze uglavnom u i oko Durbana) uključuju tekstil, odeću, hemikalije, gumu, đubrivo, papir, montažu vozila i fabrike za preradu hrane, kožare i rafinerije nafte. Postoje velike fabrike za topljenje aluminijuma u zalivu Ričards, na severnoj obali.

Eksploatacija teških mineralnih peska na moru, uključujući minerale sa koncentracijom od značajnog ekonomskog značaja na nekoliko lokacija, kao što su rutil, ilmenit i cirkon, ugrožavaju morsku ekologiju obale Kvazulu-Natala, uključujući obale Tugela; ugrožena je i privreda ribolova kozica i dojilja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Reynolds, Emma (2019-10-30). „This company is using recycled plastic milk bottles to repave roads in South Africa | CNN Business”. CNN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-19. 
  2. ^ „Vasco da Gama’s Voyage of ‘Discovery’ 1497 | South African History Online”. www.sahistory.org.za. Pristupljeno 2023-02-19. 
  3. ^ Watson, Robert George Theodor (1960). Tongaati: An African Experiment (na jeziku: engleski). Hutchinson. 
  4. ^ Mwakikagile, Godfrey (2010). South Africa as a multi-ethnic society (1st ed izd.). Dar es Salaam, Tanzania: Continental Press. ISBN 978-9987-9322-3-8. OCLC 809374236. 
  5. ^ „5stardurban.co.za”. www.5stardurban.co.za. Arhivirano iz originala 01. 07. 2017. g. Pristupljeno 2023-02-19. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]