Pređi na sadržaj

Mali Crljeni

Koordinate: 44° 23′ 00″ S; 20° 23′ 00″ I / 44.383333° S; 20.383333° I / 44.383333; 20.383333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mali Crljeni
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Stanovništvo
 — 2011.Pad 811
Geografske karakteristike
Koordinate44° 23′ 00″ S; 20° 23′ 00″ I / 44.383333° S; 20.383333° I / 44.383333; 20.383333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina151 m
Mali Crljeni na karti Srbije
Mali Crljeni
Mali Crljeni
Mali Crljeni na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Mali Crljeni je naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 811 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mali Crljenci su istočno od Lazarevca. Po popisu iz 1921. godine selo je imalo 94 kuće sa 530 stanovnika. Ne zna se kada je ovo naselje postalo. U prvim desetinama 18. veka, za vreme austrijske vladavine ne pominje se, a isto tako ga nema ni u aračkim spiskovima iz prvih decenija 19. veka. U prvim decenijama 18. veka pominju se kao naseljeno mesto Zeoke (Seozij ), a u prvim desetinama 19. veka takođe se pominju Zeoke, koje su imale 1818. godine 28 kuća.

Po predanju na mestu današnje Prkosave nekada je bio zabran, koji je pripadao Crljencima i tu je bilo Zbegovište.

U najstarije porodice se ubrajaju: Živanovići, Živoinovići, Smiljanići, Blagojevići i Markovići, koji su ovamo došli iz Srema u međuvremenu od 1788-1804. godine; zatim Karići, Vasiljevići, starinom od Sjenice, Đorđevići, Pantelići i Lazarevići, starinom od Novog Pazara; Trgovići čiji su stari došli iz Bosne i Milovanovići koji su doseljeni iz okoline Nevesinja. Živanovića,Trgovića i Karića više nema u Malim Crljenima.Ovo su i najveće porodice sa najvećim brojem kuća. Ostalo su manje porodice koje su došle iz okolnih sela, ili su ogranci starijih porodica koje smo napred pomenuli. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Ovde je 22. decembra 1943. formirana Privremena šumadijska brigada NOVJ.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mali Crljeni živi 708 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,2 godina (40,3 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 259 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,42.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 791
1953. 804
1961. 1.043
1971. 868
1981. 890
1991. 930 917
2002. 885 891
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
882 99,66%
nepoznato
  
1 0,11%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz M. Crljevci od M. Marinkovića (rukopis se nalazi u Etnološkom seminaru Beogradskog univerziteta) i iz dela navedenih kod sela M. Crljenci.
  2. ^ „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, podunavskih mesta i običaji, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.) „Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]