Pređi na sadržaj

Prvo srpsko velosipedsko društvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amblem SVD

Prvo srpsko velosipedsko društvo osnovano je u Beogradu 23. decembra 1884. Za predsednika Društva izabran je Milorad Terzibašić. Terzibašić je 8. januara 1887. pokrenuo izdavanje mesečnika Velosipedski list, a to je istovremeno bio i prvi sportski list u Srbiji. Štampano je devet brojeva. Na mestu gde je danas Dom Vojske Srbije, Terzibašić je podigao društveni dom i napravio prvu kružnu biciklističku stazu (velodrom).[1]

Za potrebe velodromizma, Društvo je u Beogradu izgradilo dva velodroma, a za propagandu obezbedilo je i veći broj bicikla. Priređivane su propagandne trke i organizovane veće ture. Đorđe Nešić, kasnije očni lekar, profesor Univerziteta i akademik SANU, obišao je biciklom mnoge krajeve Srbije, a član drame Narodnog pozorišta Ljubomir Stanojević, poznati kao uspešan gimnastičar, prevezao je turu BeogradCetinje—Beograd.[2]

Prvo biciklističko prvenstvo Beograda održano je 2. juna 1896. na stazi od 14 km. Pobednik je bio Svetolik Savić, jedan od najboljih bicikista Jugoslavije do Prvog svetskog rata.[3] Prvo biciklističko prvenstvo Srbije organizovano je 5. oktobra 1897. na stazi od 92 km Beograd—Smederevo—Beograd. Startovalo je 10 biciklista. Pobednik je bio Hercegovac Đorđe Popara, koji je stazu prešao za 5 časova, 13 minuta i 32 sekende.

Na teritoriji današnje Srbije u 19. veku su biciklistički klubovi bili retka pojava. Poznato je da je u današnjem Zrenjaninu 1896. godine osnovan biciklistički klub.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorija Beograda SANU, Prosveta 1974, knjiga 2 str 810.
  2. ^ Tekst Prvo srpsko velosipedsko drušvo Enciklopedija Fizičke kulture JLZ Zagreb 1977 tom II str. 125
  3. ^ Almanah jugoslovenskog sporta 1943—1963 Jugoslovenskog saveza za fizičku kulturu 1964. str 80.
  4. ^ U Zrenjaninu voze bicikle duže od veka („Politika”, 18. septembar 2017)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tekst Radivoja Markovića u Enciklopedije fizičke kulture JLZ Zagreb 1977 tom II str. 125

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]