Rafael Nadal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rafael Nadal
Rafael Nadal na Rolan Garosu 2021.
Lični podaci
NadimakRafa, Kralj šljake, El Matador, Bik sa Majorke
Datum rođenja( 1986-06-03)3. jun 1986.(37 god.)
Mesto rođenjaManakor, Majorka, Španija
DržavljanstvoŠpanija
Visina1,85 m
Masa85 kg
PrebivališteManakor, Majorka, Španija
Informacije o karijeri
Pro. karijera2001–
IgraLevom rukom; dvoručni bekhend (rođen kao desnoruk)
TrenerToni Nadal (1990–2017)[1]
Fransisko Roig (2005–2022)[2][3]
Karlos Moja (2016–)[4]
Mark Lopez (2021–)[5]
Gustavo Markačo (2022–)[6]
Zarada134.640.719 $
ATP profilwww.atptour.com/en/players/rafael-nadal/n409/overview
Pojedinačno
Pobede—porazi1068—220 (82,92% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri92 (2 čelendžera, 6 fjučersa)
Izgubljena finala38
Najbolji plasmanBr. 1 (18. avgust 2008)
Trenutni plasmanBr. 140 (7. avgust 2023)
Uspeh na grend slem turnirima
OP AustralijeP (2009, 2022)
Rolan GarosP (2005, 2006, 2007, 2008, 2010, 2011, 2012, 2013, 2014, 2017, 2018, 2019, 2020, 2022,)
VimbldonP (2008, 2010)
OP SADP (2010, 2013, 2017, 2019)
Ostali turniri
Masters kupF (2010, 2013)
Olimpijske igre Zlato (2008)
Parovi
Pobede—porazi138—75 (64,79% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri11
Izgubljena finala4
Najbolji plasmanBr. 26 (8. avgust 2005)
Uspeh na grend slem turnirima — parovi
OP Australije3K (2004, 2005)
Rolan Garos
Vimbldon2K (2005)
OP SADPF (2004)
Ostali turniri — parovi
Olimpijske igre Zlato (2016)
Mešoviti parovi
Uspeh na grend slem turnirima — mešoviti parovi
OP Australije
Rolan Garos
Vimbldon
OP SAD
Ostali turniri — mešoviti parovi
Olimpijske igre1K (2016)
Timska takmičenja
Dejvis kupP (2004, 2008, 2009, 2011, 2019)
ATP kupF (2020)
Zvanični veb-sajt
http://www.rafaelnadal.com/
Ažurirano: 14. avgust 2023.
Osvojene medalje
Predstavljajući Španija
Tenis
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto Peking 2008. Pojedinačno
Zlatna medalja — prvo mesto Rio de Žaneiro 2016. Parovi

Rafael Nadal Parera (šp. Rafael Nadal Parera; Manakor, 3. jun 1986) profesionalni je španski teniser. Osvojio je 22 titule u pojedinačnoj konkurenciji na grend slem turnirima, među kojima je i rekordnih četrnaest na Otvorenom prvenstvu Francuske. Na olimpijskim igrama osvojio je zlatne medalje i u pojedinačnoj i u igri parova. Na prvom mestu ATP liste proveo je ukupno 209 nedelja. Mnogi teniski kritičari, bivši igrači i saigrači smatraju Nadala jednim od najboljih tenisera u istoriji. Osvojio je 36 titula na turnirima ATP masters 1000 serije.

Od aprila 2005. do maja 2007. godine Nadal je napravio rekord od 81 vezanog dobijenog meča na šljaci, pre nego što ga je Rodžer Federer pobedio u finalu Masters turnira u Hamburgu. Od ukupno 92 titule u karijeri, Nadal je čak 63 osvojio na šljaci (najtrofejniji teniser u istoriji na toj podlozi), na kojoj je dobio 91,33% mečeva.[7] Nadal je rekorder po broju osvojenih titula na Rolan Garosu. Jedine poraze na tom grend slemu doživeo je 2009. godine od Robina Sederlinga u četvrtom kolu i od Novaka Đokovića u dva navrata: 2015. u četvrtfinalu i 2021. u polufinalu. Njegov skor na Rolan Garosu je trenutno 112 pobeda uz 3 poraza. Zbog ovih dostignuća na šljaci, Nadal se smatra najvećim teniserom svih vremena na toj podlozi, kao i jedan od najvećih tenisera svih vremena uopšte. Nadal je postao prvi teniser još od Bjerna Borga 1980. koji je u istoj godini osvojio i Rolan Garos i Vimbldon.

Pobedom na Rolan Garosu 2017. Nadal je postao prvi teniser u muškoj konkurenciji koji je na jednom grend slemu trijumfovao deset puta. Nadal i Novak Đoković tako su jedini igrači u istoriji tenisa koju su osvajali jedan grend slem deset ili više puta.

Tenisko rivalstvo između Nadala i Rodžera Federera jedno je od najvećih u istoriji. Takođe, ima razvijeno rivalstvo sa Novakom Đokovićem, protiv kog je igrao čak 59 puta, što predstavlja najveći broj mečeva između dva tenisera u open eri.

Porodica, detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rafael Nadal je rođen u Manakoru, Majorka, kao sin Sebastijana Nadala i Ane Marije Perera. Ima mlađu sestru koja se zove Marija Isabel. Njegov stric, Migel Anhel, bivši profesionalni fudbaler, koji je svojevremeno igrao za FK Majorku, FK Barselonu i špansku fudbalsku reprezentaciju. Nadal je navijač FK Majorke i Real Madrida.[8] Njegov drugi stric, Toni Nadal, koji je i sam bio teniser, pokazao je trogodišnjem Rafaelu kako se igra tenis, i od tada ga trenira.[traži se izvor] Toni je verovao da je Nadal prirodan talenat za tenis, dok je Nadal više želeo da igra fudbal.[traži se izvor] Kada je Nadal imao pet godina, počeo je dvaput nedeljno da odlazi u lokalni teniski klub da trenira, a sa osam godina bio je napadač koji obećava, trenirajući u lokalnom fudbalskom klubu. Sa osam godina, osvojio je regionalno tenisko takmičenje za dečake ispod 12 godina. Sa 12 godina, Nadal je osvajao razna juniorska teniska takmičenja u Španiji i Evropi, a istovremeno je trenirao i fudbal. Međutim, otac mu je rekao da mora da bira između fudbala i tenisa, kako njegovo obrazovanje ne bi trpelo. Nadal je izabrao tenis.

Kada je imao 14 godina, Španska teniska federacija je insistirala da Nadal napusti Majorku i preseli se u njihov teniski kamp u Barseloni, kako bi više trenirao i napredovao. Njegovi roditelji i stričevi odbili su ovaj zahtev, što znači da je Nadal dobijao manje finansijske podrške od ŠTF, tako da je Rafaelov otac Sebastijan morao sam da pokrije sve troškove. Sa 16 godina, Nadal je dospeo na listu Top 50 najboljih tenisera sveta.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Počeci[uredi | uredi izvor]

Dok je Rafael bio još dete, njegov stric i trener Toni Nadal naučio ga je da igra levom rukom, iako je Rafael dešnjak. Toni je smatrao da će njegov dvoručni bekend imati koristi od njegove jake desne ruke.

Rafael Nadal je sa 12 godina odlučio da se bavi tenisom, a ne fudbalom. Toni mu je bio glavni trener, ali je takođe tokom dva leta trenirao na teniskom kampu Nika Boletijerija. U maju 2001. pobedio je osvajača grend slem turnira Peta Keša u egzibicionom meču na šljaci.

2002—2004.[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2002. godine, Nadal je pobedio u svom prvom meču na profesionalnom turniru. Pobedivši Ramona Delgada, postao je deveti igrač u istoriji Open ere koji je to uradio pre svog šesnaestog rođendana.[traži se izvor] Godine 2003, osvojio je dva čelendžera i završio sezonu među pedeset najboljih na ATP listi. Na debitantskom nastupu na Vimbldonu, Nadal je postao najmlađi igrač koji je stigao do trećeg kola turnira još od Borisa Bekera 1984.[9]

Godine 2004. Nadal je odigrao prvi meč protiv prvoplasiranog na ATP listi, Rodžera Federera na Majami mastersu i pobedio ga bez izgubljenog seta. Potom je propustio veći deo sezone koji se igrao na terenima sa šljakom, uključujući i Rolan Garos, zbog napuknuća članka leve noge.[10]

2005. Prvi grend slem trofej, 11 titula[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu Nadal je počeo porazima posle velike borbe od Lejtona Hjuita na Otvorenom prvenstvu Australije i od Federera u finalu Majami mastersa. Mnogi teniski stručnjaci smatraju da ova dva turnira predstavljaju proboj Nadala na svetsku tenisku scenu.[11][12]

Nadal je dominirao prolećnim delom sezone, koji se igrao na zemljanoj podlozi. Pobedio je u 24 uzastopna meča, srušivši rekord Andrea Agasija.[13] Nadal je osvojio turnir u Barseloni i svoj prvi turnir iz ATP Masters serije u Monte Karlu. Zahvaljujući ovim pobedama, Nadal je zauzeo peto mesto na ATP listi[traži se izvor], i postao jedan od favorita za osvajanje Otvorenog prvenstva Francuske.

Na svoj 19. rođendan, Nadal je pobedio Rodžera Federera u polufinalu Rolan Garosa, sprečavajući ga da osvoji jedini grend slem turnir koji mu je nedostajao. Dva dana kasnije, Nadal je porazio Marijana Puertu u finalu, postajući prvi muški teniser koji je osvojio Otvoreno prvenstvo Francuske na svom prvom nastupu na tom turniru, još od Matsa Vilandera (1982),[14] i prvi tinejdžer koji je osvojio grend slem turnir još od Pita Samprasa, koji je 1990. godine osvojio Otvoreno prvenstvo SAD sa 19 godina. Zahvaljujući osvajanju Rolan Garosa, Nadal je postao treći teniser sveta.

Tri dana nakon osvajanja Rolan Garosa, Nadalova serija od 24 pobede prekinuta je porazom u prvom kolu na turniru u Haleu, koji se igra na travnatoj podlozi.[15] Takođe je poražen od Žila Milera u drugom kolu Vimbldona 2005. Odmah nakon Vimbldona, Nadal je pobedio u šesnaest uzastopnih mečeva i osvojio tri uzastopna turnira. Osvojivši turnire u Beštadu i Štutgartu, Nadal je postao drugi teniser sveta 25. jula 2005. godine. Sa 19 godina, jednim mesecom i 22 dana, postao je treći tinejdžer koji je dostigao drugo mesto na ATP listi, nakon Borisa Bekera (18 godina, devet meseci, 17 dana) i Bjerna Borga (18 godina, 10 meseci i dva dana).

Nadal je počeo svoju severnoameričku turneju pobedivši Agasija u finalu ATP Masters turnira u Montrealu, ali je na Sinsinati mastersu izgubio već u prvom kolu. Imenovan je za drugog nosioca na Otvorenom prvenstvo SAD, ali ga je 49. teniser sveta Džejms Blejk porazio u meču trećeg kola u četiri seta. Nadal je nakon tog turnira igrao samo još tri te godine.

U septembru, savladao je Giljerma Koriju u finalu Otvorenom prvenstvu Kine i pobedio u oba svoja Dejvis kup meča protiv Italije. U oktobru, osvojio je svoju četvrtu titulu iz ATP Masters serije, porazivši Ivana Ljubičića u finalu Madrid mastersa. Nakon toga, Nadal je povredio stopalo, zbog čega je bio primoran da otkaže učešće na završnom ATP turniru.[16]

I Nadal i Federer su osvojili jedanaest titula i četiri titule iz ATP Masters serije 2005. godine. Osam titula Nadal je osvojio na šljaci, a tri na tvrdom terenu. Pobedio je u 79 mečeva, i po tome je bio na drugom mestu iza Federera, koji je pobedio u 81 meču. Osvojio je nagradu „Golden Bagel“, jer je jedanaest puta osvojio set rezultatom 6:0.[17] Takođe je dostigao najvišu poziciju na ATP listi u istoriji španskog tenisa, i osvojio ATP nagradu za tenisera koji je najviše napredovao.

2006. Odbrana Rolan Garosa, vimbldonsko finale[uredi | uredi izvor]

Zbog povrede stopala, Nadal je propustio Otvoreno prvenstvo Australije te godine.[18] U februaru, izgubio je u polufinalu svog prvog turnira u sezoni, u Marselju. Dve nedelje kasnije, naneo je Rodžeru Federeru prvi poraz u sezoni u finalu turnira u turnira u Dubaiju. Nadal je zatim izgubio u polufinalu Indijan Vels mastersa i drugom kolu Majami mastersa.

Nadal na Rolan Garosu (2006).

Nadal je zatim pobedio u dvadeset i četiri mečeva na šljaci. Pobedio je Federera u finalu Monte Karlo mastersa, kao i Tomija Robreda u finalu turnira u Barseloni. Nakon nedelju dana pauze, Nadal je osvojio Rim masters, pobedivši u finalu Rodžera Federera u pet setova, izjednačivši rekord Bjerna Borga od 16 osvojenih titula u tinejdžerskim godinama. Pobedivši u prvom kolu na Otvorenom prvenstvu Francuske, izjednačio je rekord Giljerma Vilasa, pobedivši u 53 uzastopna meča na šljaci. Nadal je ponovo stigao do finala, u kom je savladao Federera u četiri seta. Vilas mu je predao trofej Rolan Garosa, ali je kasnije prokomentarisao da je njegov rekord jači od Nadalovog jer je Nadal rekord izjednačavao dve godine, a Vilas je to postigao u jednoj godini.[19] Nadal je u finalu Otvorenog prvenstva Francuske, postavši tako prvi teniser koji je pobedio Federera u finalu jednog grend slema.[20] Takođe je postao najmlađi šampion Rolan Garosa koji je osvojio dve uzastopne titule (još od Borga 1974-75).

Nadal je povredio rame u četvrtfinalnom meču turnira u Kvins Klabu, koji je igrao protiv Lejtona Hjuita.[21] Nije mogao da završi meč, i time je prekinuo svoj niz od 26 uzastopnih pobeda. Bio je imenovan za drugog nosioca na Vimbldonu 2006, ali je zamalo izgubio u meču drugog kola od Roberta Kendrika, koji je do učešća došao kvalifikacijama. Kendrik je osvojio dva seta i bio na dva poena od pobede, ali se Nadal vratio u meč i osvojio ga u pet setova. U trećem kolu, Nadal je pobedio 20. tenisera sveta Andrea Agasija u Agasijevom poslednjem meču na Vimbldonu. Dostigavši finale, Nadal je postao prvi španski teniser od Manuela Santane 1966. godine koji je to učinio. Federer ga je porazio u finalu u četiri seta. Federer i Nadal su jedini teniseri u Open eri koji su dostigli finale Vimbldona odmah nakon što su igrali jedan protiv drugoga u finalu Otvorenog prvenstva Francuske.

Nadal je igrao na samo dva turnira pre Otvorenog prvenstva SAD. Izgubio je u trećem kolu Kanada mastersa i u četvrtfinalu Sinsinati mastersa. Takođe je dostigao četvrtfinale na Otvorenom prvenstvu SAD.

Nadal je igrao samo tri turnira do kraja godine. Joakim Johanson, 690. igrač sveta, pobedio je Nadala u drugom kolu Stokholm opena. Naredne nedelje, Tomaš Berdih ga je porazio u četvrtfinalu Madrid mastersa, poslednjeg Masters turnira u sezoni. Na završnom ATP šampionatu, Tenis Masters Kupu, izgubio je jedan meč i pobedio u dva meča u takmičenju po grupama. U prvom meču ga je porazio Džejms Blejk, a zatim je pobedio Tomija Robreda i Nikolaja Davidenka. Dostigao je polufinale, u kom ga je porazio Federer. Ovo je bio Nadalov treći poraz u devet mečeva protiv Federera.

Nadal je postao prvi teniser od Andrea Agasija (1994—95) koji je drugu godinu u nizu završio na drugom mestu ATP liste.

2007. Treća titula u Parizu, novo vimbldonsko finale[uredi | uredi izvor]

Nadal je počeo godinu igrajući na šest turnira na tvrdoj podlozi. Izgubio je u polufinalu na svom prvom turniru, u prvom kolu na drugom, i u četvrtfinalu Otvorenog prvenstva Australije od kasnijeg finaliste Fernanda Gonzaleza. Nakon što je poražen u četvrtfinala turnira u turnira u Dubaiju, osvojio je Indijan Vels masters. Na narednom turniru, Majami mastersu, Novak Đoković ga je porazio u četvrtfinalu.

Imao je mnogo više uspeha na turnirima na šljaci. Osvojio je Monte Karlo masters, turnir u Barseloni i Rim masters, a zatim ga je Rodžer Federer porazio u finalu Hamburg mastersa. Ovaj poraz prekinuo je niz od 81 Nadalove pobede na šljaci. Nadal je po treći put u svojoj karijeri osvojio Otvoreno prvenstvo Francuske, pobedivši Federera u finalu. U međuvremenu, Nadal je pobedio Federera na egzibicionom turniru na Majorci, na terenu čija je jedna polovina bila travnata, a druga zemljana.[22]

Nadal je drugu godinu zaredom igrao na turniru u Kvins Klabu, na kom je izgubio u četvrtfinalu. Drugu godinu zaredom, Federer ga je porazio u finalu Vimbldona, u pet setova. Ovo je bilo prvo Federerovo finale na Vimbldonu koje je dobio u pet setova još od Vimbldona 2001.[23]

U julu, Nadal je osvojio turnir u Štutgartu, što je bila i njegova poslednja titula te godine. Takođe je bio polufinalista Kanada mastersa, a izgubio je u prvom kolu Sinsinati mastersa i u četvrtom kolu Otvorenog prvenstva Sjedinjenih Država (od 15. tenisera sveta Davida Ferera). Nakon mesec dana pauze, izgubio je od Davida Nalbandijana u četvrtfinalu Madrid mastersa i u finalu Pariz mastersa. Nakon što je pobedio u sva tri meča u takmičenju po grupama, Nadal je izgubio u polufinalu Tenis Masters Kupa od Rodžera Federera.

Tokom druge polovine godine, Nadal je patio od povrede kolena, koju je zadobio tokom finala Vimbldona. Postojale su glasine da je sve to posledica još uvek nezalečene povrede stopala koju je zadobio krajem 2005. godine. Nadalov predstavnik za javnost je ovo negirao, a sam Nadal je rekao da je priča „totalna laž“.[24]

2008. Proboj na vrh, titula na Vimbldonu, olimpijsko zlato[uredi | uredi izvor]

Nadal na treninzima za Sinsinati masters.

Nadal je godinu otpočeo u indijskom Čenaiju, gde ga je Mihail Južnji porazio u finalu. Nadal je dospeo do polufinala Otvorenog prvenstva Australije po prvi put u karijeri, ali ga je porazio Žo-Vilfred Conga. Takođe je stigao do finala Majami mastersa po drugi put, ali ga je pobedio Nikolaj Davidenko.

Tokom prolećnog dela sezone na šljaci, Nadal je osvojio četiri titule i pobedio Rodžera Federera u tri finala. Pobedio je Federera u finalu Monte Karlo mastersa treću godinu za redom, postavši rekorder po broju uzastopnih osvojenih titula na masters turniru u Monte Karlu. Pobedio je u dva seta, iako je Federer u jednom trenutku u drugom setu vodio 4:0.[25] Zatim je osvojio četvrtu uzastopnu titulu na turniru u Barseloni. Nekoliko nedelja kasnije, Nadal je osvojio svoju prvu titulu na Hamburg mastersu, pobedivši Federera u finalnom meču u tri seta. Osvojio je i Otvoreno prvenstvo Francuske, postajući tek peti igrač u istoriji open ere koji je osvojio jedan grend slem turnir bez izgubljenog seta.[26] U tom finalu, Federer je uspeo da osvoji samo četiri gema. Ovo je bila Nadalova četvrta uzastopna titula na Otvorenom prvenstvu Francuske, čime je izjednačio rekord Bjerna Borga. Nadal je takođe postao četvrti teniser u open eri koji je osvojio jedan grend slem turnir četiri godine uzastopno (pre njega, to su učinili Borg, Pit Sampras i Federer).

Nadal je zatim, treću godinu u nizu, igrao protiv Federera u finalu Vimbldona. Ovaj meč mnogi smatraju najboljim mečem ovih tenisera.[27][28] Nadal je iza sebe imao seriju od 23 pobede, uključujući i njegovu prvu titulu na travnatoj podlozi (u Kvins Klabu). Federer je osvojio svoju petu uzastopnu titulu na turniru u Haleu, na kom mu protivnik nijednom nije oduzeo servis. Takođe, Federer je došao do finala Vimbldona bez izgubljenog seta. Za razliku od njihovih prethodnih vimbldonskih finala, Federer nije bio favorit, i mnogi analitičari smatrali su da Nadal ima više šansi da osvoji titulu.[28][29] Igrali su najduže finale u istoriji Vimbldona, a zbog periodične pojave kiše, Nadal je osvojio peti set sa 9:7 gotovo po mraku. Meč je nazvan najboljim i najvećim finalom Vimbldona ikada, a neki ga čak nazivaju najvećim mečem u teniskoj istoriji.[30][31][32][33][34] Osvojivši Vimbldon, Nadal je postao treći teniser u istoriji open ere da osvoji Otvoreno prvenstvo Francuske i Vimbldon u istoj godini (nakon Roda Lejvera 1969, i Bjerna Borga 1978. i 1980. godine), kao i drugi Španac koji je osvojio Vimbldon. Nadal je takođe prekinuo Federerov niz od pet uzastopnih pobeda na Vimbldonu i 65 uzastopnih pobeda na travnatoj podlozi. Takođe, postao je prvi teniser koji se zadržao na drugoj poziciji ATP liste tri godine u nizu (od 25. juna 2005. do 24. jula 2008).

Nakon Vimbldona, Nadal je napravio niz od 32 uzastopne pobede. Osvojio je Rodžers Kup po drugi put u karijeri i došaodo polufinala Sinsinati mastersa. Kao rezultat svoje dobre igre i Federerovih poraza u ranim fazama turnira, Nadal je preuzeo prvo mesto na ATP listi 18. avgusta 2008. godine, smenivši Federera na toj poziciji nakon četiri i po godine. Nadal je takođe peti levoruki teniser koji je stigao do prvog mesta, prvi nakon Čileanca Marsela Riosa 1998. godine. Ostali levoruki teniseri koji su zauzimali prvo mesto bili su Austrijanac Tomas Muster (1996) i Amerikanci Džon Mekinro (1980) i Džimi Konors (1974).

Na Olimpijskim igrama u Pekingu, Nadal je pobedio srpskog tenisera Novaka Đokovića u polufinalu sa 6:4, 1:6, 6:4, i Čileanca Fernanda Gonzaleza u finalu, osvojivši zlatnu olimpijsku medalju. Nadal je tako postao prvi teniser koji je osvojio olimpijsko zlato, a bio je među pet najboljih tenisera na ATP listi.[traži se izvor] Na Otvorenom prvenstvu SAD, Nadal je bio po prvi put bio prvi nosilac na jednom grend slem turniru. Izgubio je u polufinalu od Endija Marija, koji ga je savladao u četiri seta (6:2, 7:6(5), 4:6, 6:4). Nadal je zatim igrao polufinale Dejvis kupa protiv SAD, i zajedno sa španskim timom se plasirao u finale.

Na Madrid mastersu, Nadala je u polufinalu porazio Žil Simon. Uprkos ovom porazu, Nadal je zahvaljujući dobrim rezultatima tokom godine postao prvi Španac koji će godinu završiti na prvom mestu.[traži se izvor] Na Pariz mastersu, Nadal je došao do četvrtfinala, ali je predao meč Nikolaju Davidenku zbog povrede kolena.[traži se izvor] Zbog povrede kolena, Nadal je bio primoran da otkaže učešće na završnom Masters turniru u Šangaju i u finalu Dejvis kupa protiv Argentine.[traži se izvor]

Godinu po prvi put završava kao prvi igrač sveta. Za sobom je ostavio veoma uspešnu sezonu, u kojoj je osvojio dva grend slema (Rolan Garos i Vimbldon), olimpijsko zlato, četiri Mastersa (Majami, Monte Karlo, Hamburg i Toronto), turnir u Barseloni (ATP 500) i turnir u Kvinsu (ATP 250).

2009. Titula na Otvorenom prvenstvu Australije[uredi | uredi izvor]

Nakon što je izgubio od Endija Marija u finalu egzibicionog turnira u Abu Dabiju[traži se izvor], Nadal je počeo da igra na zvaničnim ATP turnirima. Na prvom turniru na kome je igrao, Otvorenom prvenstvu Katara u Dohi, izgubio je od Gaela Monfisa u četvrtfinalu. U meču prvog kola, Nadal je porazio Fabrisa Santoroa sa 6:0, 6:1 za samo 46 minuta, a zatim je dobio nagradu ATP za svetskog teniskog šampiona.[traži se izvor] Nadal je, ipak, osvojio titulu na na tom turniru u konkurenciji muških parova. Zajedno sa Markom Lopezom, porazio je prvi par sveta, Danijela Nestora i Nenada Zimonjića.

Na prvi grend slem turnir sezone, Otvoreno prvenstvo Australije, došao kao prvi igrač sveta. Lako je prošao do polufinala gde se sastao sa sunarodnikom Verdaskom, i u veoma dramatičnim meču trijumfovao za finale: 6:7(4), 6:4, 7:6(2), 6:7(1), 6:4.

U finalu se sastao sa tada drugim reketom planete, velikim rivalom, Rodžerom Federerom. U napetom meču Nadal je izašao kao pobednik: 7:5, 3:6, 7:6(3), 3:6, 6:2 i time osvojio prvi grend slem turnir sezone. Takođe, ovo je bio Nadalov prvi osvojeni grend slem na tvrdoj podlozi. Tako je postao četvrti igrač u istoriji koji je osvojio grend slemove na tri različite podloge (šljaci, travi i tvrdoj podlozi).

Sledeći turnir je igrao u Roterdamu. U finalu je izgubio od Marija. Zbog povrede desnog kolena povukao se sa teniskog turnira u Dubaiju.

Rafa na mastersu u Majamiju (2009).

Na Mastersu u Indijan Velsu je u četvrtom kolu morao da spasi pet meč lopti protiv Davida Nalbandijana, ali je na kraju uspeo da pobedi. Posle toga je savladao Huana Martina del Potra, Endija Rodika, i, u finalu, Endija Marija. Tako je osvojio prvi Masters turnir u sezoni. U Majamiju je u četvrtfinalu doživeo poraz od del Potra.

Posle toga, Nadal je osvojio tri turnira na šljaci: Monte Karlo (pobedivši Đokovića u finalu), Barselonu (pobedivši Ferera) i Rim (ponovo pobedivši Đokovića). Osvajanjem svoje pete uzastopne titule u Monte Karlu, Nadal je postao jedini igrač koji ima pet uzastopnih pobeda na nekom Masters turniru. U polufinalu Mastersa u Madridu Nadal je igrao protiv Đokovića i pobedio spasavši tri meč lopte. Taj meč je trajao preko četiri sata. U finalu je, međutim, izgubio od Federera. Federer je ovom pobedom zaustavio Nadalov niz od pet pobeda u međusobnim duelima.

Grend slem na podlozi koju najviše voli - šljaci (Rolan Garos), završava rezultatom: 2:6, 7:6(2), 4:6, 6:7(2) od Robina Sederlinga (koji kasnije završava kao drugoplasirani) već u četvrtom kolu.

Titulu osvojenu godinu dana ranije nije imao priliku da brani, jer je zbog povrede otkazao učešće na Vimbldonu. Tada je izgubio 2000 poena i pao na drugu poziciju, iza Federera.

Nadal je branio prošlogodišnju titulu na Rodžers kupu u Torontu, ali je u četvrtfinalu izgubio od del Potra. Ovim porazom izgubio je bodove, pa je pao na treće mesto, iza Endija Marija, 17. avgusta 2009.

Na Otvoreno prvenstvo SAD dolazi kao treći nosilac. Prvi set izgubio je je već u drugom kolu od Nemca Kifera, iako je meč lako rešio: 6:0, 3:6, 6:3, 6:4. U polufinalu je pretrpeo možda najveći poraz karijere: 2:6, 2:6, 2:6 protiv Del Potra (kasnije pobednika na turniru). Pošto je Mari rano ispao sa ovog grend slema, Nadal je uspeo da povrati drugo mesto na ATP listi samo dve nedelje nakon što ju je izgubio.

Na Završnom mastersu kao drugi nosilac nije ostvario nijednu pobedu u grupi B. Izgubio je od Đokovića (3) rezultatom 6:7(5:7), 3:6, od Davidenka (6) 1:6, 6:7(4:7) i Sederlinga 4:6, 4:6.

Ove sezone Nadal je igrao i za špansku reprezentaciju na Dejvis kupu. U martu je igrao osminu finala protiv Srbije i pobedio Novaka Đokovića i Janka Tipsarevića, tako obezbedivši plasman u četvrtfinale. U finalu je Španija igrala protiv Češke i Nadal je pobedio Tomaša Berdiha i Jana Hajeka. Španija je osvojila Dejvis kup rezultatom 5:0.

Nadal je u 2009. osvojio, pored Otvoreno prvenstvo Australije, i Indijan Vels, Monte Karlo, Rim i Barselonu (500 serije). Godinu je završio kao drugi igrač sveta.

2010. Tri grend slema na tri podloge, karijerski grend slem[uredi | uredi izvor]

Nadal je sezonu počeo na egzibicionom turniru u Abu Dabiju, gde je u finalu savladao Robina Sederlinga i tako po prvi put osvojio ovaj turnir.

Posle toga je igrao Otvoreno prvenstvo Katara (ATP 250 turnir). U polufinalu je pobedio Viktora Troickog, 6:1, 6:3. U finalu ga je porazio Nikolaj Davidenko, iako je Nadal imao dve meč lopte u drugom setu. Konačan rezultat je bio 6:0, 6:7(8), 4:6.

Na Otvorenom prvenstvu Australije Nadal lako stiže do trećeg kola, gde gubi jedan set od Filipa Kolšrajbera. U četvrtom kolu mu Ivo Karlović takođe uzima jedan set. Zbog povrede kolena predao je četvrtfinalni meč Endiju Mariju, pri vođstvu od 2:0 u setovima za Marija. Kako je bio osvojio ovaj turnir prošle godine, izgubio je poene i pao na treće mesto ATP liste, iza Novaka Đokovića.

Zatim je igrao prva dva Mastersa u sezoni: Indijan Vels i Majami. Na Indijan Velsu je izgubio u polufinalu od Ivana Ljubičića. Ipak, Nadal je zajedno sa Markom Lopezom osvojio Indijan Vels u dublu. U finalu su pobedili prvi par sveta, Danijela Nestora i Nenada Zimonjića. Sa turnira u Majamiju ga je izbacio Endi Rodik, kasnije šampion, u polufinalu.

U 2010. Nadal je osvojio sva tri šljakasta Masters turnira (Monte Karlo, Rim i Madrid) i tako opravdao titulu „Kralja šljake“. U finalu Monte Karla je pobedio sunarodnika Fernanda Verdaska 6:0, 6:1. Ovom pobedom Nadal je osvojio Monte Karlo po šesti put i tako postao jedini igrač u Open eri koji je osvojio neki turnir šest puta uzastopno (od 2005. do 2010). U finalu Rima pobedio je Davida Ferera 7:5, 6:2, a u finalu Madrida Rodžera Federera 6:4, 7:6(5). Pobedom u Madridu Nadal je osvojio rekordni 18. Masters turnir i povratio drugu poziciju ATP liste.

Rolan Garos bio je uspešan za Nadala. Tamo je bio postavljen za drugog nosioca. Očekivalo se još jedno finale između Federera i Nadala, ali je Federera u četvrtfinalu porazio prošlogodišnji finalista Robin Sederling. Nadal i Sederling su se suočili u finalu gde mu se Rafa revanširao za prošlogodišnji (i jedini) poraz na istom grend slemu. Pobedio je sa 6:4, 6:2, 6:4. Ovom pobedom Nadal je povratio prvo mesto ATP liste. Postao je prvi igrač koji je vezao sva tri šljakasta Masters turnira i Rolan Garos, što su u medijima nazvali Šljakast slem (Clay Slam). Takođe je postao prvi igrač koji je u šest godina osvojio pet Rolan Garosa.

Kao zagrevanje za Vimbldon igrao je turnir u Kvins Klabu gde je ispao u četvrtfinalu od Felisijana Lopeza.

Na Vimbldonu je Nadal imao teži put do finala nego na Rolan Garosu jer je već u drugom kolu odigrao 5 setova: 5:7, 6:2, 3:6, 6:0, 6:3 za tesnu pobedu protiv Holanđana Hasea. Nije imao lak posao ni u trećoj rundi gde je umalo savladan od strane Nemca Pečnera: 6:4, 4:6, 6:7(5), 6:2, 6:3. Nadal se u četvrtfinalu sastao sa Sederlingom i u četiri seta lako prošao dalje: 3:6, 6:3, 7:6(4), 6:1. Za poraz u Australiji Mariju se revanširao upravo ovde: 6:4, 7:6(6), 6:4. U finalu se sastao sa iznenađenjem turnira: Čehom, Tomašom Berdihom, koji je ranije eliminisao Federera. Nadal je i njega savladao i drugi put trijumfovao na najprestižnijem turniru na svetu: 6:3, 7:5, 6:4.

Posle Vimbldona Nadal je igrao na Rodžers kupu i u Sinsinatiju. Na Rodžers kupu je ispao u polufinalu od Marija. Britanac je tako postao jedini igrač koji je u ovoj sezoni imao više od jedne pobede nad Nadalom. Takođe, Nadal se na ovom turniru udružio sa Novakom Đokovićem i takmičio u dublu. Ovo je bio prvi put posle 1976. da se dva tako visoko rangirana igrača udružuju u dubl tim, još od Džimija Konorsa i Artura Eša. Međutim, Novak i Rafa su ispali već u prvom kolu. U Sinsinatiju je Nadala u četvrtfinalu izbacio Markos Bagdatis.

Na Otvorenom prvenstvu SAD Nadal je prošao do finala bez izgubljenog seta, usput savladavši Gabašvilija, Istomina, Simona, Lopeza, Verdaska i Južnog. Tek je u finalu igrao u četiri seta, ali je svejedno savladao Novaka Đokovića sa 6:4, 5:7, 6:4, 6:2. Nadal je tada imao osvojena sva četeri grend slem turnira, što mu je uz zlatnu olimpijsku medalju iz 2008. donelo zlatni slem, koji je pre njega imao samo Andre Agasi.

Azijsku seriju je počeo igrajući na Tajland openu u Bangkoku, gde ga je u polufinalu pobedio Giljermo Garsija-Lopez.

Potom je igrao na turniru u Tokiju gde je u finalu savladao Monfisa 6:1, 7:5. Na Šangaj mastersu Rafu je u 3. kolu izbacio Jirgen Melcer.

Na Završnom mastersu u Londonu je bio daleko uspešniji nego lane. Grupu A prolazi kao 1. sa tri pobede, Nad Đokovićem (3): 7:5, 6:2, nad Berdihom (6): 7:6(3), 6:1 i nad Rodikom (8): 3:6, 7:6(5), 6:4. Polufinale je dobio teško protiv Marija (4): 7:6(5), 3:6, 7:6(6). U finalu se sastaje sa Rodžerom Federerom i taj meč gubi sa 3:6, 6:3, 1:6.

Ova sezona bila je jedna od najboljih u Nadalovoj karijeri: osvojio je 3 grend slema, Monte Karlo, Rim i Madrid, kao i Tokio (500). Godinu završava na prvom mestu.

2011. Šesti Rolan Garos[uredi | uredi izvor]

Nadal u Australiji.

Nadal započinje sezonu na egzibicionom turniru u Abu Dabiju. U polufinalu je pobedio Tomaša Berdiha i izborio se za svoje treće uzastopno finale na ovom turniru. U finalu je slavio protiv Federera sa 7:6(4), 7:6(3). Ovo je bila Nadalova druga titula u Abu Dabiju.

Potom Rafa učestvuje na turniru u Dohi, Kataru. Nakon što je teško stigao do polufinala, izgubio je od Davidenka sa 3:6, 2:6. Međutim, ponovo osvaja ovaj turnir u dublu zajedno sa Markom Lopezom.

Na prvom gren slem turniru sezone, Nadal počinje furiozno: u prvoj rundi mu meč predaje Brazilac Danijel, pri rezultatu 6:0, 5:0. Bolje nije prošao ni Sviting koji je uzeo svega 4 gema prvom nosiocu: 6:2, 6:1, 6:1. Nadal lako dobija i Australijanca hrvatskog porekla Bernarda Tomića, a potom i Hrvata Marina Čilića. Nadal takmičenje završava već u četvrtfinalu od sunarodnika Ferera, i to veoma lako: 6:4, 6:2, 6:3.

Na turniru u Indijan Velsu Nadal pobeđuje Del Potra u polufinalu i tako prekida niz od tri pobede Argentinca u međusobnim duelima. U finalu se sastaje sa Novakom Đokovićem, ali gubi rezultatom 6:4, 3:6, 2:6. Ovo je bila prva pobeda Đokovića nad Nadalom u finalu nekog turnira.

Na turniru u Majamiju Nadal pobeđuje Nišikorija, Lopeza, Dolgopolova, Berdiha i Federera. U finalu se po drugi put u dve nedelje sastaje sa Đokovićem, ali ponovo gubi, ovog puta sa 6:4, 3:6, 6:7.

Nadal započinje sezonu šljake na Mastersu u Monte Karlu, gde je već imao rekordnih šest titula. Osvaja ga i sedmi put, ovog puta pobedivši Ferera sa 6:4, 7:5. Niko pre toga u Open eri nije osvojio isti turnir sedam puta zaredom.

Zatim Nadal osvaja i turnir u Barseloni. U finalu je ponovo pobedio Ferera, ovog puta ubedljivije, 6:2, 6:4. Ovo je bila njegova šesta titula u Barseloni.

Sledeća dva Mastersa na šljaci, Madrid i Rim, gubi u finalu, oba od Novaka Đokovića. Ovo su bile Đokovićeve prve pobede protiv Nadala na šljaci, i to obe u dva seta.

Jedini osvojeni gren slem u 2011, Rolan Garos, Nadal počinje u tesnom meču sa visokim Amerikancem Džonom Iznerom: 6:4, 6:7(2), 6:7(2), 6:2, 6:4 u korist Španca. Nadal lako prolazi do polufinala izbacivši Sederlinga i Marija bez izgubljenog seta. U finalu se sastaje sa Federerom i po četvrti put ga sprečava u osvajanju Rolan Garosa: 7:5, 7:6(3), 5:7, 6:1. Osvojivši svoj šesti Rolan Garos, Nadal izjednačuje rekord Bjerna Borga sa brojem titula na ovom grend slemu.

Na Vimbldonu, kao prvi nosilac, Nadal prvi set gubi tek u četvrtfinalu protiv Amerikanca Fiša: 6:3, 6:3, 5:7, 6:4, a potom i od Marija u polufinalu: 5:7, 6:2, 6:2, 6:4. Finale gubi protiv Đokovića, po peti put u sezoni: 6:4, 6:1, 1:6, 6:3. Đoković ovom pobedom uzima 1. mesto svetske ATP liste i pretiče Nadala na njoj.

Sledeća dva turnira igrao je na Mastersima u Torontu i Sinsinatiju, ali je u oba ispao pre polufinala. U Kanadi ga je pobedio Ivan Dodig, a u Sinsinatiju Mardi Fiš.

Na Ju-Es openu pored Nadalovog imena stajao je broj 2. Prvi ozbiljni ispit na Flešing Medousu za Nadala je bio Endi Mari u polufinalu koje Nadal dobija sa: 6:4, 6:2, 3:6, 6:2. U finalu je igrao protiv Đokovića koji je velikim preokretom izbacio Federera. Nadal finale gubi rezultatom 3:1: 6:2, 6:4, 6:7(3), 6:1.

Azijsku seriju je započeo u Tokiju, gde je branio titulu, ali je finale izgubio od Marija. U Šangaju ga je u trećoj rundi pobedio Nemac Florijan Majer rezultatom 6:7(5), 3:6.

Na Završnom mastersu, u grupi B sa njim su se našli Federer (4), Conga (6) i Fiš (8). Nadal dobija jedino Fiša u tri seta: 6:2, 3:6, 7:6(3). Tri seta je igrao i sa Congom, ali je meč završen nepovoljno po njega: 7:6(2), 4:6, 6:3 za francuskog predstavnika. Od Federera je izgubio rezultatom 6:3, 6:0.

Sezonu savršava tamo gde ju je i počeo, na egzibicionom turniru u Abu Dabiju, koju je sa januara pomeren za decembar. Pobeđuje Congu u četvrtfinalu, ali ispada od Ferera u polufinalu. U meču za treće mesto Nadal je dominirao protiv Federera i pobedio sa 6:1, 7:5.

Kao i prethodnih godina, igrao je za špansku Dejvis kup reprezentaciju, i pomogao joj u osvajanju turnira.

Iako je u 2011. igrao čak 10 finala, dobio je samo 3 (Monte Karlo, Barselona, Rolan Garos), a izgubio čak 7 (Indijan Vels, Majami, Madrid, Rim, Vimbldon, US open i Tokio). Godinu je završio na drugom mestu.

2012. Rekord na Rolan Garosu, pauza zbog povrede[uredi | uredi izvor]

Na Otvorenom prvenstvu Australije Nadal je lako prošao do četvrtfinala gde je imao tešku bitku u 4 seta sa Tomašom Berdihom: 6:7(5), 7:6(6), 6:4, 6:3. Polufinale nije bilo toliko neizvesno jer je Federer sve što je imao pokazao u prvom setu: 6:7(5), 6:2, 7:6(5), 6:4. „Atomski tenis“ bio je na programu u finalu: Novak Đoković je posle mnogo obrta ponovo pobedio Nadala, sedmi put uzastopno: 5:7, 6:4, 6:2, 6:7(5), 7:5. Ovo je bilo najduže finale nekog grend slem turnira i trajalo je 5 sati i 53 minuta.

Iz polufinala na Indijan Velsu izbacio ga je Federer. Sa turnira u Majamiju se povukao zbog povrede.

Nadal u finalu Monte Karlo mastersa.

Na Masters turniru u Monte Karlu, Nadal je još jednom, osmi put zaredom, uzeo titulu. U finalu je pobedio Đokovića (6:3, 6:1) i tako prekinuo njegov niz od sedam pobeda.

Nadal je igrao na ATP 500 turniru u Barseloni. U finalu je pobedio Davida Ferera i tako osvojio ovaj turnir po sedmi put u proteklih osam godina. Sa Mastersa u Madridu ga je u trećem kolu izbacio Fernando Verdasko. U Rimu je ponovo slavio protiv Đokovića, 7:5, 6:4.

Bez izgubljenog seta je stigao u finale Rolan Garosa. Pobedio je Italijana Simona Bolelija u prvom, a zatim Uzbekistanca Denisa Istomina u drugom kolu. Potom su sledile pobede nad dva Argentinca, Eduardom Švankom i Huanom Monakom. U naredne dve faze Nadal je savladao svoje zemljake, Nikolasa Almagra i Davida Ferera. Četvrto uzastopno grend slem finale je igrao protiv Novaka Đokovića. U prva dva seta Nadal je sigurno igrao i osvojio ih sa 6:4 i 6:3. U trećem setu Nadal je napravio brejk na početku i poveo sa 2:0, ali Đoković tada osvaja šest uzastopnih gemova i smanjuje prednost na 2:1 u setovima. Meč je prekinut zbog kiše pri Đokovićevom vođstvu od 2:1 u četvrtom setu i nastavljen je sledećeg dana. Nadal uspeva da osvoji i četvrti set, i tako postaje igrač sa najviše titula na Rolan Garosu (7), a izjednačuje rekord Pita Samprasa (što je kasnije te godine uradio i Federer) po broju titula na bilo kom grend slem turniru.

Posle Rolan Garosa, a kao pripremu za Vimbldon, Nadal igra turnir na travi u Haleu. Tu ga je izbacio Filip Kolšrajber u četvrtfinalu.

Na Vimbldonu Nadal doživljava poraz od Čeha Lukaša Rosola (tada plasiranog na 100. mesto ATP liste) koji u drugom kolu pravi iznenađenje turnira: 6:7(9), 6:4, 6:4, 2:6, 6:4. Sam Rosol je učešće završio već u sledećem kolu.

U medijima su počele špekulacije o Nadalovoj povredi kolena koja se i ranije pojavljivala. Nadalov tim je izdao saopštenje da Rafa jeste povređen, ali nisu precizirali težinu povrede. Kasnije je utvrđeno da Rafa pati od Hofa sindroma.[35] Nadal je zbog povrede otkazao učešće i na Olimpijskim igrama kao i Otvorenom prvenstvu SAD i svim pripremnim turnirima za taj grend slem. Nije se pojavio ni na jednom turniru nakon Vimbldona. Takođe je otkazao učešće na završnom turniru sezone.

Iako je Rafin povratak bio nekoliko puta najavljivan i odlagan[a], od Vimbldona nije odigrao nijedan turnir do kraja sezone. Ipak, imao je iza sebe uspešnu „polusezonu“ u kojoj je osvojio Masterse u Monte Karlu i Rimu, Otvoreno prvenstvo Barselone i Rolan Garos. Godinu završava na četvrtom mestu ATP liste, jer ga je Endi Mari pretekao nakon osvajanja Otvorenog prvenstva SAD.

2013. Povratak na prvo mesto, dva grend slema, 10 titula[uredi | uredi izvor]

Nadal u Indijan Velsu

Nadalov povratak je bio planiran za Otvoreno prvenstvo Australije, ali je učešće na prvom grend slemu u sezoni Španac otkazao zbog stomačnog virusa, koji mu je onemogućio potpuni oporavak posle povrede kolena.[43] Pošto je izgubio poene od prošlogodišnjeg finala koje nije mogao da brani, pao je na 5. mesto ATP liste, iza Davida Ferera. Ovo je bio prvi put da je Nadal van prva četiri mesta još od 2005. godine[44]

Nadal se vratio na teren početkom februara. Kao pripremu za Masters turnire odlučio je da učestvuje na južnoameričkim turnirima na šljaci. Na Otvorenom prvenstvu Čilea je stigao do finala, gde je poražen od Orasija Zebaljosa. Na istom turniru je učestvovao u konkurenciji parova zajedno sa Huanom Monakom, ali su ih u finalu porazili Italijani Potito Staraće i Paolo Lorenci. Potom Nadal igra turnir u Sao Paulu, koji osvaja, a u finalu je savladao Davida Nalbandijana. Posle dva turnira iz 250 serije, Nadal je učestvovao na jednom iz 500 serijeAkapulku. Bez izgubljenog seta je stigao do finala, u kom je sunarodniku Fereru prepustio samo dva gema, za svoju drugu titulu u godini.

Svoj povratak Nadal je krunisao titulom na prvom Mastersu u sezoni, Indijan Velsu. U osmini finala je posle neizvesnog meča pobedio Ernesta Gulbisa u tri seta. U četvrtfinalu se suočio sa starim rivalom, Rodžerom Federerom. Nadal je odneo devetnaestu pobedu u 29 međusobnih susreta rezultatom 6:4, 6:2. U polufinalu, Nadal je savladao Tomaša Berdiha u dva seta, a u finalu Huana Martina Del Potra u tri seta. Masters u Majamiju Nadal je odlučio da preskoči.

Masterse na šljaci Nadal je počeo u Monte Karlu, gde je imao rekordnih osam uzastopnih titula. U prva dva meča protivnici su mu bili Marinko Matošević iz Australije i Nemac Filip Kolšrajber. Nadal je oba meča rešio u svoju korist bez većih problema. U četvrtfinalu Bugarin Grigor Dimitrov je zadao dosta muka Nadalu, ali on je ipak uspeo da pobedi rezultatom 6:2, 2:6, 6:4. Polufinale Španac dobija protiv Conge sa 6:3, 7:6. Nadal je bio u prilici da produži svoj rekord na devet uzastopnih titula, ali je njegov niz u dva seta prekinuo Novak Đoković. Sledeće nedelje Nadal osvaja turnir u Barseloni, produživši svoj rekord na tom turniru osmom pobedom. U finalu je pobedio svog sunarodnika Nikolasa Almagra sa 2:0 u setovima.

Nakon Barselone usledio je turnir u Madridu. Rafael je sve do četvrtfinala imao lagan posao, a onda je igrao protiv Ferera. Prvi set je izgubio sa 6:4, u drugom setu je uspeo da se povrati u tajbrejku sa 7:6(3) i poslednji set je dobio sa 6:0. Polufinale je igrao protiv svog sunarodnika Pabla Anduhara i dobio je rutinski, 6:0, 6:4. Finale protiv Stanislasa Vavrinke dobio je sa 6:2 6:4. Nadal je time osvojio svoju drugu titulu u Madridu, otkad se turnir igra na šljaci.

Nadal je u ovoj sezoni osvojio šest turnira na šljaci

Sledeće nedelje je počeo naredni Masters turnir, u Rimu. Prvi meč protiv Fonjinija Nadal je rešio u dva seta. U sledećem kolu igrao je protiv Letonca Ernesta Gulbisa. Gulbis je osvojio prvi set sa 6:1 i bio blizu brejka u drugom i trećem, ali je na kraju Španac preokrenuo rezultat. Četvrtfinale Nadal je igrao protiv Ferera, i, kao u Madridu, pobedio sa 2:1. U polufinalu se suočio sa Berdihom, koji je posle preokreta izbacio Novaka Đokovića. Nadal je dobio taj meč u dva seta. U finalu se sastao sa Rodžerom Federerom. Švajcarac je pružio slab otpor, što je omogućilo Nadalu da osvoji turnir rezultatom 6:1, 6:3.

Na Rolan Garosu Nadal je bio postavljen za trećeg nosioca, zbog odustajanja Endija Marija. U prva dva kola morao je da preokreće rezultat protiv Nemca Brandsa i Slovaka Kližana, jer je gubio prvi set sa 4:6. U sledeće dve faze takmičenja Nadal je pobedio Fonjinija i Nišikorija bez izgubljenog seta. U četvrtfinalu je ubedljivo savladao Stanisalsa Vavrinku rezultatom 6:2, 6:3, 6:1. Polufinale je Nadalu donelo novi okršaj sa Novakom Đokovićem. Iako je Rafael osvojio prvi set, Novak je u sledećem poravnao rezultat na 1:1. Španac je napravio dva brejka u trećem setu i osvojio ga sa 6:1, a u sledećem je pri rezultatu 6:5 servirao za meč. Međutim, Srbin je uspeo da vrati brejk i dobije set u taj-brejku. U petom setu Đoković je imao brejk prednosti, ali se Nadal vratio u igru pri rezultatu 4:3 i, iskoristivši protivnikove greške, priveo meč kraju rezultatom 6:4, 3:6, 6:1, 6:7(3), 9:7. Nadal je u finalu slavio protiv Ferera sa maksimalnih 3:0 i tako osvojio svoj osmi Rolan Garos i dvanaestu grend slem titulu. Postao je prvi igrač u Open eri koji je osvojio neki grend slem turnir osam puta.

Od svog povratka na ATP turneju, Nadal je igrao devet turnira i na svakom stizao do finala, osvojivši sedam. Ovaj niz je neočekivano prekinut već u prvom kolu Vimbldona, u kom je Belgijanac Stiv Darsis pobedio Nadala sa 3:0 u setovima. Bio je to drugi poraz pre trećeg kola za Španca u dve godine. Kako je Rodžer Federer ispao u drugom kolu, bio je ovo prvi turnir još od Vimbldona 2004. da se ni Nadal ni Federer nisu domogli četvrtfinala.

Nadal protiv Ferera (Završni turnir)

Američka serija 2013. bila je najbolja u Nadalovoj karijeri. Uspeo je da osvoji sva tri najveća turnira — Masterse u Montrealu i Sinisinatiju i Otvoreno prvenstvo SAD. U Kanadi je u polufinalu posle neizvesnog meča savladao Novaka Đokovića 6:4, 3:6, 7:6(2), a u finalu domaćeg igrača Miloša Raonića sa ubedljivih 6:2, 6:2. U Sinisinatiju je u četvrtfinalu savladao Rodžera Federera po treći put u sezoni. Ovoga puta Švajcarac je uspeo da oduzme set Špancu, ali više od toga nije mogao. U finalu je Nadal pobedio domaćeg tenisera Džona Iznera, koji je prethodno izbacio Novaka Đokovića i Huana Martina del Potra. Zanimljivo je da je Nadal najboljeg taj-brejk igrača sveta dobio upravo u dva „trinaesta gema“. Osvojivši Sinsinati, Nadal je došao do osvojenih sedam od mogućih devet turnira iz Masters 1000 serije. Na poslednjem gren slem turniru sezone Rafael Nadal je bio postavljen za drugog nosioca. Prošao je do finala uz samo jedan izgubljen set, protiv Filipa Kolšrajbera u četvrtom kolu. U finalu se ponovo, posle 2010. i 2011. godine susreo sa Novakom Đokovićem i uspeo da ga dobije rezultatom 3:1. Time je osvojio trinaestu grend slem titulu u karijeri i drugu u sezoni. Kako nije učestvovao na američkoj seriji turnira prethodne godine, Nadal je osvojio ukupno 4000 poena i stigao nadomak prvog mesta ATP liste.

Tokom jesenjeg dela sezone, Nadal je stigao do još dva finala i dva polufinala, ali nije uspeo da osvoji nijednu titulu. U Pekingu (ATP 500) je samim plasmanom u finale stigao do prvog mesta na ATP listi, prvi put od jula 2011. godine. Izgubio je u meču za titulu od odlazećeg broja jedan, Novaka Đokovića, rezultatom 3:6, 4:6. Na Mastersu u Šangaju Nadal je bio postavljen za drugog nosioca, jer je žreb bio određen pre njegovog dolaska na čelo ATP liste. U četvrtfinalu je pobedio Stanislasa Vavrinku sa 7:6(10), 6:1, ponovo onemogućivši Švajcarca da osvoji makar jedan set u međusobnim susretima. U polufinalu je Huan Martin del Potro odigrao jedan od najboljih mečeva u sezoni i eliminisao prvog tenisera sveta sa 6:2, 6:4.

Na Mastersu u Parizu Nadal je imao priliku da osvoji šesti turnir iz ove kategorije u sezoni i time obori rekord Novaka Đokovića, ali je izgubio od Davida Ferera u polufinalu. Ferer je time prekinuo niz od 9 poraza u međusobnim duelima. Na Završnom turniru sezone Nadal je bio raspoređen u grupu sa Berdihom, Vavrinkom i Fererom. Jedini set je izgubio od Berdiha, plasiravši se u polufinale kao pobednik grupe. Potom je savladao Rodžera Federera, po četvrti put u sezoni, a prvi put u dvorani. Time je Nadal stigao do svog drugog finala na Masters kupu, jedinom većem turniru koji još nije osvojio. U tome je ponovo sprečen, ovog puta od Novaka Đokovića, koji je odbranio titulu sa 6:3, 6:4.

Ova sezona je bila jedna od najboljih u karijeri Rafaela Nadala. Nakon što se u februaru vratio posle sedmomesečne pauze, odigrao je sedamnaest turnira, i samo na tri nije uspeo da se plasira u finale, a samo na jednom u polufinale. Osvojio je deset titula, od toga dve na grend slem turnirima (Rolan Garos, Otvoreno prvenstvo SAD), a pet na Mastersima, izjednačivši rekord Novaka Đokovića. Sezonu je završio na čelu ATP liste, po treći put u karijeri.

2014. Deveti Rolan Garos i problemi sa povredama[uredi | uredi izvor]

Nadal je počeo sezonu na turniru iz Serije 250 u Dohi, prestonici Katara, koji je osvojio, pobedivši u finalu Gaela Monfisa u tri seta. Na prvom grend slem turniru u godini, Otvorenom prvenstvu Australije, Nadal je bio postavljen za prvog nosioca. Stigao je do četvrtfinala bez izgubljenog seta. U prva dva kola je pobedio dva mlada domaća tenisera, Bernarda Tomića (koji mu je predao meč posle prvog seta) i Tanasija Kokinakisa. Posebno ubedljiv Nadal je bio protiv Gaela Monfisa u trećem kolu, gde je izgubio samo šest gemova. U osmini finala Španac se susreo sa Kejom Nišikorijem. Japanac je pružio otpor u sva tri seta, ali to nije bilo dovoljno za njihovo osvajanje, te je konačan rezultat glasio 7:6(3), 7:5, 7:6(3). Prvi set na turniru Rafael je izgubio u četvrtfinalu, protiv Grigora Dimitrova. U tom meču se prvi teniser sveta mučio sa žuljevima[45], ali je uspeo da dobije Bugarina sa 3:6, 7:6(3), 7:6(7), 6:2. Polufinale je Nadalu donelo novi okršaj sa Rodžerom Federerom. Uspeo je da zabeleži petu uzastopnu pobedu i devetu u njihovih jedanaest susreta na grend slem turnirima, i tek drugi put pobedi Švajcarca sa 3:0. U finalu, trećem za Nadala u Melburnu, protivnik je bio najveće iznenađenje turnira, Stanislas Vavrinka, koji je prethodno uspeo da izbaci trostrukog branioca titule, Novaka Đokovića, kao i Tomaša Berdiha. Uprkos činjenici da je Nadal bio ubedljivi favorit (posebno s obzirom na to da Vavrinka nije uzeo ni set Špancu u prethodnih 12 susreta), Švajcarac je uspeo da odnese pobedu rezultatom 6:3, 6:2, 3:6, 6:3. Nadal je ovime prvi put izgubio grend slem finale protiv nekoga ko nije Federer ili Đoković. Vavrnika je bio prvi pobednik na jednom od najvećih turnira van „Velike četvorke“ (Đoković, Federer, Mari, Nadal) još od Otvorenog prvenstva SAD 2009.

Nakon poraza u finalu prvog gren slema sezone, Nadal je učestvovao na turniru u Rio De Žanejru na kome je osvojio titulu, pobedivši ukrajinskog tenisera Aleksandra Dolgopolova u finalu rezultatom 6:3, 7:6. Na prvom Masters turniru sezone u Indijan Velsu, Španac je poražen već u trećem kolu, i to upravo od Dolgopolova[46], koji mu se tako revanširao za poraz u finalu turnira u Riju. Prvi teniser sveta ostvario je mnogo bolji nastup na Masters turniru u Majamiju na kome je stigao do finala u kome je poražen od Novaka Đokovića rezultatom 3:6, 3:6. Nadal tako nije uspeo da ostvari trijumf na turniru u Majamiju na kome je do tada već odigrao četiri finala.

Sezonu turnira na zemljanoj podlozi Nadal je otpočeo na trećem mastersu sezone u Monte Karlu koji je to tada osvajao rekordnih osam puta. Međutim, Nadal je poražen već u četvrtfinalu od svog zemljaka Davida Ferera, izgubvši u dva seta, 6:7, 4:6. Da se Španac ne nalazi u dobroj formi na svojoj omiljenoj podlozi došlo je do izražaja i na turniru serije 500 u Barseloni, na kome je takođe pehar podizao osam puta. Isto u četvrtfinalu, Nadal je ponovo poražen od zemljaka Nikolasa Almagra 6:2, 6:7, 4:6.

U finalu mastersa u Madridu, Nadalu je zbog povrede meč predao Japanac Kei Nišikori, nakon što je osvojio prvi set sa 6:2, drugi izgubio sa 4:6 dok je u trećem Nadal vodio sa 3:0. Titula u Madridu bila je 27. Nadalova Masters titula, čime se učvrstio na prvoj poziciji po broju osvojenih Masters turnira.

Sledeće nedelje, Nadal je doživeo novi poraz od Novaka Đokovića u finalu mastersa u Rimu. Đoković je savladao Nadala sa 4:6, 6:3, 6:3, i tako onemogućio Španca da po osmi put trijumfuje u večnom gradu.

Nadal na Rolan Garosu 2014. na kome je osvojio rekordnu devetu titulu

Nadal je nastup na drugom gren slemu sezone, Rolan Garosu, otvorio kao prvi nosilac. U svoja prva četiri meča, Nadal nije izgubio ni set, dobivši na putu do četvrtfinala Robija Đineprija, Dominika Tima, Leonarda Majera i srpskog tenisera Dušana Lajovića. U četvrtfinalu, Nadal je pobedio Davida Ferera sa 3:1, po setovima 4:6, 6:4, 6:0, 6:1. U polufinalu, branilac titule lako je slavio protiv osmog nosioca, Britanca Endija Marija sa 6:3, 6:2, 6:1. U velikom finalu Nadal se sastao sa Novakom Đokovićem. Nadal i Đoković nalazili su u tom trenutku na prve dve pozicije na ATP listi, a u finalu Rolan Garosa igrali su svoj 42. duel. Nadal je igrao svoje deveto finale na Rolan Garosu, i prethodno nikad nije poražen u meču za titulu, dok je Novak bio u svom drugom finalu u Parizu, posle 2012. kada je poražen od Nadala.

Đoković je bolje otvorio finale i dobio prvi set sa 6:3, ali je u nastavku Nadal uzvratio, osvojivši sledeća dva seta sa 7:5 i 6:2. Nadal je dobio i četvrti set sa 6:4 čime je osvojio rekordnu devetu titulu na Rolan Garosu.[47]

Nakon osvajanja svoje 14. gren slem titule, čime se na drugom mestu po osvojenim titulama na gren slemovima izjednačio sa Pitom Samprasom, Rafael je sezonu na travi otvorio nastupom na turniru u Haleu, u sklopu priprema za Vimbldon. Nadal je takmičenje završio već na startu, porazom od Nemca Dastina Brauna, 4:6, 1:6.

Rafa na Otvorenom Prvenstvu Kine u Pekingu

Na Vimbldonu Nadal nije bio jedan od najvećih favorita za titulu, imajući u vidu njegove probleme na travnatoj podlozi i činjenicu da još od poraza u finalu 2011. (kada je poražen od Đokovića) nije prošao dalje od drugog kola. Španac je imao dosta problema u ranim rundama, te je u četvrtom kolu poražen od mladog Australijanca Nika Kirijosa u četiri seta, 6:7, 7:5, 6:7, 3:6. Porazom na Vimbldonu, na kome je kasnije Novak Đoković osvojio titulu, Nadal je izgubio prvo mesto na ATP listi, na koje se Đoković vratio 7. jula 2014.

U nastavku sezone, Nadal je imao puno problema sa povredama, te se povukao sa Masters turnira u Torontu i Sinsinatiju zbog povrede zgloba. Na ovim turnirima Nadal je branio titule. Nadal se povukao i sa poslednjeg gren slema sezone, Ju-Es Open-a, gde tako nije branio titulu osvojenu 2013 (pobeda u finalu protiv Đokovića).

Nakon oporavka od povrede, Nadal se vratio na terene na turniru u Pekingu gde je poražen u četvrtfinalu od Martina Kližana iz Slovačke. Do novih problema došlo je na mastersu u Šangaju, na kome je Nadal eliminisan na startu, porazom od zemljaka Felisijana Lopeza. Nadalu je dijagnostikovano zapaljenje slepog creva, ali uprkos tome, nastupio je na turniru u Bazelu gde je eliminisan u četvrtfinalu od hrvatskog igrača Borne Ćorića. Nadal je objavio da će se podvrgnuti operaciji slepog creva te je završio sezonu otkazavši nastupe na mastersu u Parizu i ATP finalu u Londonu, završivši sezonu kao treći teniser sveta.

2015. Pad forme i renkinga[uredi | uredi izvor]

Nakon operacije slepog creva, Nadal se vratio na teren na startu sezone u Dohi. U svom prvom nastupu, popularni "Rafa" sastao se sa 127. teniserom sveta, Mihajlom Bererom. Nadal je ubedljivo dobio prvi set sa 6:1, međutim, u nastavku se videlo da su povrede u duga pauza ostavile traga, te je Španac poražen već u svom prvom meču po povratku na teren. (6:1, 3:6, 4:6).

Na prvom gren slemu sezone u Australiji, Nadal je postavljen za trećeg nosioca. U svom prvom nastupu, Nadal je lako savladao ruskog tenisera Mihajla Južnog sa 6:3, 6:2, 6:2. Međutim, već u sledećoj rundi, Nadal je imao mnogo problema sa relativno anonimnim američkim igračem Timom Smičekom, koga je pobedio tek posle pet setova, 6:2, 3:6, 6:7, 6:3, 7:5. Nakon lake pobede u trećem kolu protiv Dudija Sele (6:1, 6:0, 7:5), Nadal je u četvrtom kolu pobedio Kevina Andersona iz Južne Afrike, 7:5, 6:1, 6:4, ali je u četvrtfinalu doživeo ubedljiv poraz od sedmog nosioca Tomaša Berdiha, 2:6, 0:6, 6:7. Iako očekivan, lagani Nadalov poraz od Berdiha potvrdio je da se Španac ne nalazi u dobroj formi.

Na turniru u Kvinsu 2015. godine

Posle nastupa u Melburnu, Nadal je u februaru igrao na turniru u Riju. Evidentan pad u Nadalovoj igri postao je očigledan nakon poraza od Italijana Fabija Fonjinija u polufinalu, 6:1, 2:6, 5:7. Popravio je Nadal utisak osvajanjem titule na turniru serije 250 u Buenos Ajresu, i pobedom nad domaćim teniserom, Huanom Monakom, 6:4, 6:1 u finalu tog turnira. Međutim, već na severno američkoj turneji, postalo je očigledno da se Španac nalazi u ozbiljnoj krizi. Posle poraza od Miloša Raonića u četvrtfinalu Indijan Velsa, Nadal je poražen već u trećem kolu Majamija od Fernanda Verdaska (4:6, 6:2, 3:6). Ovim porazom, Nadal je pao na peto mesto svetske rang liste.

Na mastersu u Monte Karlu Nadal je došao do polufinala u kome se po 43. put sastao sa Novakom Đokovićem, prvim teniserom sveta. Đoković je meč lako rešio u svoju korist rezultatom 6:3, 6:3, pa je tako postalo jasno da Nadal više nije konkurentan Srbinu čak ni na šljaci.

Do novog razočarenja došlo je na turniru u Barseloni gde je Španca ponovo savladao Fonjini sa 6:4, 7:6.

Ipak, delovalo je da je Nadal podigao formu na domaćem terenu u Madridu, pošto je stigao do finala bez izgubljenog seta. Bez obzira, Nadal je u finalu doživeo ubedljiv poraz od Endija Marija koji ga je savladao sa 6:3, 6:2. Mari prethodno nije dobio Nadala na šljaci. Poraz u Madridu značio je i pad na sedmo mesto ATP liste, čime se Nadal našao na svom najnižem renkingu još od 2005. godine.

Već na Mastersu u Rimu Nadal je doživeo novi poraz u četvrtfinalu od Švajcarca Stana Vavrinke u dva seta, 6:7 i 2:6.

Možda po prvi put u svojoj karijeri, Nadal nije došao na Rolan Garos kao najveći favorit, čemu je doprinela i činjenica da je bio postavljen tek za šestog nosioca. Zahvaljujući slabijem renkingu, Nadal se našao u istoj četvrtini žreba sa prvim nosiocem, Novakom Đokovićem. U prva tri kola, Španac je savladao Kventina Halisa, Nikolasa Almagra i Andreja Kuznjecova, sve sa po 3:0 u setovima. U osmini finala, Nadal je bio bolji od Amerikanca Džeka Soka sa 6:3, 6:1, 5:7, 6:2. Po 44. put, u četvrtfinalu sastali su se Nadal i Đoković ali je već od samog starta bilo jasno da oslabljeni Nadal neće biti u mogućnosti da pruži veći otpor najboljem teniseru sveta. Đoković je slavio sa 7:5, 6:3, 6:1, nanevši tako tek drugi poraz Nadalu na Rolan Garosu, prvi posle šest godina i poraza od Robina Soderlinga 2009.[48] Ovim porazom, Nadal je pao na deseto mesto ATP liste pošto je na Rolan Garosu branio titulu. Takođe, porazom Đokovića, prekinut je Nadalov niz od tridesetdevet uzastopnih pobeda na Rolan Garosu.

Možda i neočekivano, Nadal je osvojio turnir serije 250 u Štutgartu, koji se igrao na travnatoj podlozi. U finalu je Nadal savladao srpskog tenisera Viktora Troickog. U sklopu priprema za Vimbldon, Nadal je poražen na startu turnira u Kvinsu od Aleksandra Dolgopolova. Na trećem gren slemu sezone, Vimbldonu, Španac je doživeo novu ranu eliminaciju kada je u drugom kolu izgubio od Dastina Brauna sa 5:7, 6:3, 4:6, 4:6.

Posle ispadanja na Vimbldonu, Nadal je ponovo zaigrao na šljaci, pa je na turniru kategorije 500 u Hamburgu osvojio titulu, pobedom nad Fabiom Fonjinijem u finalu sa 7:5, 7:5. Bila je to tek treća Nadalova titula u 2015.

Da se nalazi u dužem padu forme, Nadal je potvrdio porazima na američkoj turneji. Na Mastersu u Montrealu, Nadala je u četvrtfinalu savladao Kei Nišikori sa 6:2, 6:4, dok ga je u Sinsinatiju u trećem kolu pobedio Felisijano Lopez rezultatom 7:5, 4:6, 7:6.

Kao osmi teniser sveta, Nadal je nastupao na Ju-Es Open-u. Takmičenje je završio već u trećem kolu, nakon još jednog poraza od Fabija Fonjinija, i to posle vođstva od 2:0 u setovima. Fonjini je slavio sa 3:6, 4:6, 6:4, 6:3, 6:4.

Poslednji deo sezone, Nadal je počeo na turniru u Pekingu gde je u finalu ubedljivo poražen od Novaka Đokovića u njihovom 45. duelu. Novak je dobio meč sa ubedljivih 6:2, 6:2.

Ipak, Nadal je blago podigao formu pa je stigao do polufinala mastersa u Šangaju gde je poražen od Žo Vilfreda Conge sa 4:6, 6:0, 5:7. Na turniru u Bazelu Nadal je igrao finale u kome je bolji bio Rodžer Federer rezultatom 6:3, 5:7, 6:3. Bio je prvi susret dva velika rivala još od polufinala Australijan Open-a 2014. godine i pobede Nadala u tri seta. Poslednji Masters u sezoni u Parizu Nadal je završio porazom u četvrtfinalu od Stana Vavrinke u dva taj brejka.

Dobru igru Nadal je pokazao na završnom mastersu u O2 Areni u Londonu. U okviru takmičenja po grupama Nadal je zabeležio maksimalnih tri pobeda, savladavši Vavrinku (6:3, 6:2), Marija (6:4, 6:1) i Ferera (6:7, 6:3, 6:4) ali je u polufinalu doživeo novi poraz od Novaka Đokovića. Đoković je rešio meč u svoju korist rezultatom 6:3, 6:3.

Tenisku 2015. Nadal je okončao kao peti igrač sveta, uz samo tri osvojene titule, od kojih nijednu na najvećim turnirima, mastersima i gren slemovima.

2016. 28. Masters titula i olimpijsko zlato u dublu[uredi | uredi izvor]

Da će se možda vratiti u svoju prepoznatljivu formu Nadal je nagovestio osvajanjem egzibicionog turnira u Abu Dabiju gde je u finalu bio bolji od Miloša Raonića. Na prvom zvaničnom turniru u 2016. u Dohi, Nadal je stigao do finala i 47. duela sa Đokovićem u kome je Španac deklasiran rezultatom 6:1 i 6:2.

Nastup na Australijan Openu Nadal je okončao već na samom startu, šokantnim porazom od zemljaka Fernanda Verdaska. Nervoznog Nadala, Verdasko je savladao sa 7:6, 4:6, 3:6, 7:6 i 6:2, revanširavši se tako Nadalu za poraz koji mu je ovaj naneo u epskom duelu takođe u Melburnu, u polufinalu 2009. godine.

U nastavku sezone, Nadal je nastupao na turnirima u Južnoj Americi, međutim, da se ponovo nalazi u padu forme pokazali su porazi u polufinalima Buenos Ajresa i Rija. U prestonici Argentine od Nadala je bio bolji mladi Austrijanac Dominik Tim, posle tri seta, 6:4, 4:6, 7:6, dok je u Riju Nadal doživeo novi neočekivan poraz od Pabla Kuevasa, takođe posle tri odigrana seta.

Takmičenje na prvom mastersu sezone u Indijan Velsu Nadal je počeo pobedom nad Žilom Milerom iz Luksemburga, da bi se u drugom kolu osvetio Verdasku za težak poraz na startu Australijan Opena. Nadala je u polufinalu zaustavio Novak Đoković, ponovo u dva seta, 7:6 i 6:2. Bio je to njihov 48. međusobni duel a Đoković trenutno vodi sa 25:23 u pobedama.

Na mastersu u Majamiju, Nadal je bio primoran da preda meč Bosanskom teniseru Damiru Džumhuru posle osvojenog prvog i izgubljenog drugog seta.

U aprilu, Nadal je trijumfovao na mastersu Monte Karlu, okončavši period od skoro dve godine bez veće titule. Nadal je tako osvojio deveti Monte Karlo i 28. Masters u karijeri, pa tako trenutno deli prvi poziciju sa Novakom Đokovićem. Ovim trijumfom, Nadal je takođe osvojio 48. titulu na šljaci, čime se približio na samo jedan trijumf od rekorda Giljerma Viljasa od osvojenih 49. titula na zemljanoj podlozi. Nadal je novu titulu osvojio u Barseloni, gde je, kao i u Monte Karlu, osvojio devetu titulu, u svom 101. finalu u karijeri. Nadal je u finalu savladao Keija Nišikorija, 6:4, 7:5. Nadal je tako osvojio 69. titulu u karijeri i izjednačio rekord Giljerma Viljasa sa 49. osvojenih titula na šljaci. U nastavku sezone na šljaci, Nadal je nastupao na Masters turniru u Madridu, gde je poražen u četvrtfinalu od Andija Marija, po setovima 5:7 i 4:6. Na mastersu u Rimu, Nadala je savladao Đoković, rezultatom 7:5, 7:6(4) u njihovom 49. međusobnom duelu.

Novi problemi sa povredama[uredi | uredi izvor]

Nadal je nastup na Rolan Garosu otpočeo ubedljivim pobedama nad Australijancem Semom Grotom, 6:1, 6:1, 6:1 i Argentincem Fakundom Banjisom, 6:3, 6:0, 6:3, ali se povukao sa turnira zbog povrede ručnog zgloba. Španac je zatim otkazao učešće na trećem gren slem turniru sezone, Vimbldonu.

Nadal se na Letnjim olimpijskim igrama u Riju takmičio u tri konkurencije, muškom singlu, dublu i miks dublu.[49]

Nadal je sa Markom Lopezom osvojio zlatnu olimpijsku medalju u dublu. Nadal i Lopez pobedili su rumunski dubl tim, Florina Mergeu i Oriju Tekau, savladavši ih u finalu rezultatom 2:1, po setovima 6:2, 3:6 i 6:4[50] Nadal je tako osvojio svoje drugo olimpijsko zlato.

Nakon Olimpijskih igara, Nadal se vratio na ATP tur nastupom na mastersu u Sinsinatiju, gde je poražen u trećem kolu od Hrvata, Borne Ćorića. Španac nije uspeo da pronađe pravu formu ni na Ju-Es Openu. Na poslednjem gren slem turniru u sezoni, Nadal je izgubio već u četvrtom kolu od Luke Puja, 1:6, 6:2, 4:6, 6:3, 6:7(6). Do kraja sezone, Nadal je igrao na turnirima u Aziji, Pekingu i Šangaju. Sezonu je završio porazom od Viktora Troickog. Nadal je tako odlučio da ne igra do kraja sezone, da bi se bolje oporavio od povrede i pripremio za sledeću sezonu.

2017. Dva grend slema, povratak na prvo mesto[uredi | uredi izvor]

Povratak na teren, Nadal je otpočeo na egzibicionom turniru u Abu Dabiju na kome je osvojio titulu, pobedivši Belgijanca Davida Gofana u finalu. U sklopu priprema za prvi gren slem sezone, Otvoreno prvenstvo Australije, Nadal je nastupao u Brizbejnu. U četvrtfinalu je poražen od Miloša Raonića. U Melburnu je Nadal stigao do svog prvog grend slem finala još od Rolan Garosa 2014. ali je meč za titulu izgubio od svog najvećeg rivala Rodžera Federera posle velike borbe u pet setova, 6-4, 3-6, 6-1, 3-6, 6-3.

U nastavku sezone Nadal je beležio dobre rezultate. U finalu turnira u Akapulku je poražen od Sema Kverija, dok je na mastersu u Indijan Velsu zaustavljen u četvrtom kolu, posle novog poraza od Federera. Na Masters turniru u Majamiju Nadal je odigrao svoje peto finale, ali Federer je ponovo bio bolji i slavio u dva seta.

Sezonu na svojoj omiljenoj podlozi, šljaci, Nadal je otpočeo rekordnom desetom titulom na mastersu u Monte Karlu, postavši tako prvi teniser u istoriji koji je na jednom turniru osvojio dvocifreni broj titula. Da je ponovo u svojoj prepoznatljivoj formi na šljaci, Nadal je potvrdio osvajanjem desete titule u Barseloni.[51]

Nadal je osvojio svoju 30. masters titulu u Madridu, tako se izjednačivši sa Đokovićem po ukupnom broju osvojenih mastersa. U Madridu je savladao Đokovića u polufinalu, prvi put posle finala Rolan Garosa 2014, a u finalu je pobedio Austrijanca Dominika Tima u dva seta. Titulom u Madridu Nadal je osvojio svoju 72. titulu i karijeri i 52. na šljaci. [52]

Nastup na Masters turniru u Rimu, Nadal je završio neočekivanim porazom od Dominika Tima u četvrtfinalu.

Rafa je zatim nastupao na drugom grend slemu sezone, Rolan Garosu, koji je prethodno osvajao rekordnih devet puta. Nadal je osvojio turnir u Bulonjskoj šumi bez izgubljenog seta. Nadal je na turniru izgubio ukupno 35 gemova, što je drugi najdominantniji nastup na nekom grend slemu posle trijumfa Bjorna Borga na Rolan Garosu 1978. [53]

Osvojivši desetu titulu na Rolan Garosu, Nadal je postao prvi teniser u muškoj konkurenciji sa dvocifrenim brojem titula na nekom grend slem turniru. Nadal je trijumfom u Parizu osvojio svoju 15. grend slem titulu i prestigao Pita Samprasa na drugom mestu po ukupnom broju osvojenih grend slem titula.[54]

Na Vimbldonu Nadal je takmičenje završio porazom u 4. kolu od Luksemburžanina Žila Milera, nakon pet odigranih setova, Miler je slavio sa 6-3, 6-4, 3-6, 4-6, 15-13.[55]

U nastavku sezone, Nadal je nastupao na turnirima u Severnoj Americi, mastersima u Montrealu i Sinsinatiju. U Kanadi je Nadala već u trećem kolu savladao mladi Kanađanin Denis Šapovalov, dok je u Sinsinatiju bolji od njega u četvrtfinalu bio Nik Kirios.

Pošto je Rodžer Federer otkazao učešće u Sinsinatiju zbog povrede leđa, Nadal je po četvrti put postao prvi teniser sveta, prestigavši Endija Marija na čeonoj poziciji ATP liste, budući da je i Britanac otkazao turnir zbog povrede. Nadal se na prvo mesto vratio 21. avgusta 2017, devet godina pošto se prvi put našao na toj poziciji 18. avgusta 2008.[56]

Nadal je bio postavljen za prvog nosioca na Ju-Es Openu, poslednjem grend slemu sezone. U prvom kolu bio je bolji od srpskog tenisera Dušana Lajovića u tri seta, 7-6, 6-2, 6-2. U drugom i trećem kolu gubio je po set od Taroa Danijela iz Japana i Leonarda Majera iz Argentine, ali je obojicu savladao u četiri seta. Do polufinala Nadal je stigao lakim pobedama nad Ukrajincem Aleksandrom Dolgopolovim, 6-2, 6-4, 6-1, i mladim Andrejom Rubjovim, 6-1, 6-2, 6-2, a u polufinalu se susreo sa del Potrom, koji je prethodno izbacio Rodžera Federera u četvrtfinalu.

Nadal je slavio, iako je izgubio prvi set, 4-6, 6-0, 6-3, 6-2. Španac se tako plasirao u svoje četvrto finale u Njujorku i svoje 23. grend slem finale. Njegov protivnik u meču za titulu bio je Južnoafrikanac Kevin Anderson, kome je to bilo prvo finale na najvećim turnirima. Meč je u svoju korist rešio Nadal, 6-3, 6-3, 6-4, i osvojio svoju 16. grend slem titulu, drugu u 2017.[57]

Pobednički niz Nadal je nastavio i na turniru iz serije 500 u Pekingu, gde je u finalu savladao Nika Kiriosa u dva seta.[58] Dobre partije nastavile su se i na mastersu u Šangaju, gde je Rafa u finalu poražen od Rodžera Federera.

Pobedom u drugom kolu Masters turnira i Parizu, Nadal je obezbedio prvo mesto na kraju 2017. godine. Nadal je tako po četvrti put u karijeri godinu završio kao svetski broj jedan, nakon što je isto učinio 2008, 2010. i 2013. godine. Nadal se izjednačio sa Novakom Đokovićem, Ivanom Lendlom i Džonom Mekinroom, koji su po četiri puta godinu okončali na prvom mestu.[59]

Na završnom mastersu u Londonu, Nadal je odigrao samo jedan meč protiv Belgijanca Davida Gofana koji je izgubio u tri seta. Pošto nije uspeo da se oporavi od povrede desnog kolena, Nadal se povukao sa turnira, okončavši sezonu kao prvi teniser sveta.[60]

2018. 32. Masters titula i 17. grend slem[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu Nadal je otvorio nastupom na prvom gren slem turniru, Otvorenom Prvenstvu Australije u Melburnu gde je postavljen za prvog nosioca. Do osmine finala Nadal je došao bez izgubljenog seta ali je u četvrtfinalu bio primoran da preda meč Hrvatu Marinu Čiliću u petom setu zbog povrede kuka.[61]

Iako je planirao da se vrati na teren na turniru iz serije 500 u Akapulku, Nadal se povukao sa turnira jer nije uspeo da sanira povredu kuka. Nadal je objavio da se povlači sa oba turnira iz Masters serije u Indijan Velsu i Majamiju.[62] Prethodno je Nadal izgubio prvo mesto od Rodžera Federera koji je trijumfom na turniru u Roterdamu pretekao Španca na čelu ATP liste. Međutim, Nadal se vratio na prvo mesto nakon Federerovog poraza u drugom kolu Majamija.

Posle nekoliko meseci pauze, Španac se vratio pobedama u Dejvis kupu gde je u meču četvrtfinala svetske grupe reprezentacija Španija savladala Nemačku. Nadal je dobio oba meča, savladavši Filipa Kolšrajbera i Aleksandra Zvereva u tri seta.

Na najbolji mogući način Nadal se vratio na teren na svojoj omiljenoj zemljanoj podlozi, osvojivši rekordnu jedanaestu titulu na Masters turniru u Monte Karlu. Nadal je u kneževini osvojio rekordnu 31. masters titulu u karijeri, čime je postao najuspešniji teniser po osvojenim turnirima iz Masters 1000 serije, ispred Novaka Đokovića. Osvajanjem titule u Monte Karlu, Nadal je takođe ostao na prvom mestu i otpočeo 171. nedelju kao najbolji teniser sveta, čime je prestigao Džona Mekinroa koji je na prvoj poziciji proveo ukupno 170 nedelja.

Pobednički niz Španac je nastavio u Barseloni, gde je osvojio svoju jedanaestu titulu i Rimu, gde je osvojio osmu titulu i 32. rekordnu masters titulu, a ukupno 78. u karijeri.[63] Nadal prestigao Džona Mekinroa po broju osvojenih titula u open eri, a ispred Nadala po broju osvojenih titula su samo trojica tenisera, Džimi Konors, Rodžer Federer i Ivan Lendl.[64] Španac je zabeležio 402. pobedu u karijeri na šljaci, uz samo 35 poraza, a novi rekord postavio je osvajanjem 50 uzastopnih setova na zemljanoj podlozi.

Na Rolan Garosu Nadal je došao do svoje 17. grend slem titule u karijeri čime je izjednačio rekord Margaret Kort koja je osvojila 11 titula na Otvorenom prvenstvu Australije. Tako je Nadal postao prvi teniser u istoriji sa 11 titula na jednom grend slemu i drugi u istoriji tenisa po broju titula osvojenih na jednom od četiri najveća turnira. U finalu je savladao Austrijanca Dominika Tima sa 3:0, po setovima 6:4, 6:3, 6:2.[65]

2019. Titula na Rolan Garosu i Ju-Es Openu[uredi | uredi izvor]

U finalu Otvorenog prvenstva Australije, Nadal je poražen od Novaka Đokovića sa 3:0 u setovima.[66]

Nakon poraza u finalu Australijan Opena, Nadal se vratio tenisu na turniru u Akapulku, gde je poražen od Nika Kiriosa u tri seta. Na masters turniru u Indijan Velsu, Španac je stigao do polufinala, ali je zbog povrede bio primoran da preda meč velikom rivalu Rodžeru Federeru. Početak sezone na šljaci pokazao je da se popularni "Rafa" nije sasvim oporavio od povrede, pošto je na masters turniru u Monte Karlu poražen od Fabija Fonjinija u dva seta, u polufinalu. Nadal je takođe igrao polufinala Barselone (poraz od Austrijanca Dominika Tima), i mastersa u Madridu, gde je poražen od Stefanosa Cicipasa. Svoju prvu titulu na šljaci u sezoni Nadal je osvojio na mastersu u Rimu, pobedom nad najboljim teniserom sveta Novakom Đokovićem, 6:0, 4:6, 6:1. Na Rolan Garosu, Nadal je osvojio rekordnu dvanaestu titulu, čime je postao jedini igrač u istoriji tenisa sa dvanaest ili više titula na jednom grend slemu.[67] Nadal je u finalu slavio protiv Dominika Tima sa 3:1, u setovima, 6:3, 5:7, 6:1, 6:1. Novom titulom u Parizu, Nadal se približio Federerovom grend slem rekordu, sa 18, naspram Švajcarčevih 20 grend slem titula. Na Vimbldonu Nadal je poražen u polufinalu od Rodžera Federera u četiri seta. Sezonu na betonu Nadal je uspešno otpočeo osvojivši rekordnu 35-tu masters titulu na turniru u Montrealu, ubedljivom pobedom nad Danilom Medvedevim u finalu, 6:3, 6:0. Na poslednjem grend slem turniru u sezoni, Ju-Es Openu, Nadal je osvojio svoju devetnaestu titulu. U finalu je bio bolji od Medvedeva u pet setova nakon skoro pet sati igre, 7:5, 6:3, 6:7, 4:6, 6:4.[68][69] Time je Španac osvojio četvrtu titulu u Njujorku i približio se Federerovom rekordu od 20 grend slem titula. Kasnije je ostvario polufinale na turniru u Parizu, čime je uspeo da se vrati na svetski tron.

Rivalstva[uredi | uredi izvor]

Rivalstvo sa Federerom[uredi | uredi izvor]

Rodžer Federer i Rafael Nadal su profesionalni teniseri koji su držali prve dve pozicije ATP liste od jula 2005. Federer je bio 1. na svetu rekordnih 237 uzastopnih nedelja od februara 2004, a Nadal, koji je 5 godina mlađi, drugi svetski teniser od jula 2005, ostavši tu rekordnih 160 uzastopnih nedelja pre nego što je prestigao Federera avgusta 2008.

Igrali su jedan protiv drugog 40 puta, a Nadal je dobio 24 meča.[70]

Osim toga što su najduže bili brojevi 1 i 2 na ATP listi, postoje još mnoge zanimljivosti u vezi sa njihovim rivalstvom:

  • Od marta 2005. do septembra 2008, njih dvojica su uspeli da osvoje 14 od 15 grend slemova (od Rolan Garosa 2005 do US opena 2008, nisu osvojili samo Otvoreno prvenstvo Australije 2008) i 22 od 34 turnira Masters serije. U toku tog perioda, Federer i Nadal su osvojili 11 uzastopnih grend slemova između sebe, počevši od Frenč opena 2005 do US opena 2007. Tako su postali jedini par u istoriji sa tri različita grend slema (2005—2008 Rolan Garos za Nadala, 2003—2007 Vimbldon i 2004—2008 US open za Federera) koji su osvojili bar četiri puta uzastopno za vreme 5 godina dominacije (2004—2008).
  • Rodžer Federer je imao najdominantnijih 4 godina u istoriji tenisa, od Masters Kupa 2003 do Master Kupa 2007. Osvojio je 43 turnira, uključujući 12 grend slemova, 4 Masters Kupa i 13 turnira Masters serije. Njegov odnos pobeda i poraza je bio 320:24, što je uključivalo i 6:8 protiv Nadala. Time je Nadal postao jedini teniser pored Dominika Hrbatija (2:0) koji je imao pozitivan skor protiv Federera.
  • Nadal je neprestano zaustavljao Federera u njegovom pokušaju da osvoji Rolan Garos i time ukompletira svoje trofeje sa grend slemova. Rafael Nadal je uspevao da porazi Federera 4 puta uzastopno na šljakastom grend slemu (2005—2008) i to jednom u polufinalu, a tri puta u finalu.
  • Ne samo da i Federer i Nadal poseduju rekorde po broju uzastopnih pobeda na jednoj podlozi (Federer na travi i betonu, a Nadal na šljaci), već je niz obojice prekinuo onaj drugi.
  • Teniseri koji su igrali jedan protiv drugog u rekordnih 9 grend slem finala.[71]
  • Tri uzastopne godine, njih dvojica su igrali u finalu Vimbldona i Roland Garosa plus još dva turnira na šljaci u Masters seriji. Rafael je osvojio sve Rolan Garos turnire i 5 od 6 Mastersa, a Federer 2 od 3 Vimbldona.
  • Njihovo finale Vimbldona 2008, mnogi teniski kritičari proglasili su za najbolji meč u istoriji.[32][33]
  • Mnogi ljudi smatraju da je njihovo rivalstvo najveće u istoriji tenisa.[33][72][73]

Rivalstvo sa Đokovićem[uredi | uredi izvor]

Detalj iz finalnog meča na US Openu 2011.

Nadal je igrao protiv Đokovića 59 puta, a dobio je 29 mečeva. On vodi sa 20:8 na šljaci, na travi je 2:2, dok je na tvrdoj podlozi 20:7 za Đokovića. Između 2006. i 2010. ovo rivalstvo je bilo u senci rivalstva Federer—Nadal, ali je postalo sve primećenije tokom 2011. i 2012. i smatra se da bi moglo postati jedno od najvećih u istoriji.

Na kraju 2010. Nadal je prilično ubedljivo vodio u međusobnim susretima sa 16:7, ali je tokom 2011. Đoković pobedio u svih šest njihovih susreta, koji su svi bili u finalima turnira, od toga dva grend slema. Svoj niz je produžio i sledeće godine, kad su ova dva tenisera na Otvorenom prvenstvu Australije odigrala najduže finale nekog grend slema u istoriji, od 5 sati i 53 minuta. Đoković je tada stigao do svoje sedme uzastopne pobede nad Nadalom, što nikome do tada nije uspelo. Nadal je prekinuo Đokovićev niz tokom sezone šljake, kad ga je pobedio u finalima Monte Karla, Rima i na Rolan Garosu, osvojivši tako rekordnu sedmu titulu. Tim finalom njih dvojica postali su drugi par u istoriji koji se sastao na četiri uzastopna finala grend slem turnira (posle sestara Vilijams). U tom domenu Nadal vodi sa 5:4, dok u finalima svih turnira vodi Đoković 16:13.

Đoković i Federer su jedini teniseri koji su pobedili Nadala preko 10 puta, Đoković ima 30 pobeda (Federer ga je pobedio 16 puta). Takođe, Đoković je jedini koji je pobedio Nadala na šljaci tri puta zaredom (Monte Karlo i Rolan Garos 2015, Rim 2016) i jedini koji ga je pobedio osam puta na toj podlozi (od toga četiri puta u finalu turnira).

  • Rekordi
  • Najduže rivalstvo u istoriji tenisa (59 mečeva u Open eri)
  • Jedini igrači u istoriji Open ere koji su se susreli na sva četiri Grend slem finala
  • Jedini igrači u istoriji Open ere koji su odigrali sva četiri Grend slem finala u nizu
  • Teniseri koji su igrali jedan protiv drugog u rekordnih 9 grend slem finala
  • Rekord od 14 finala koji su odigrali jedan protiv drugog na ATP Masters 1000
  • Rekord od 29 mečeva koji su odigrali jedan protiv drugog na ATP Masters 1000
  • Najduže Grend slem finale u istoriji Open ere (finale Australijan Opena 2012)
  • Najduži meč u istoriji Open ere na Australijan Openu
  • Najduži ATP meč u dva dobijena seta u Open eri (sa taj brejkom u odlučujućem setu) koji je trajao 4 sata i 3 minuta, na mastersu u Madridu 2009.[74]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Nadal ima karakterističan forhend topspin, a poznat je po tome što je uporan u nameri da vrati svaku loptu. Poznat je po izvrsnoj fizičkoj kondiciji, zahvaljujući kojoj drži kvalitet igre i nakon nekoliko sati. Vrlo je dobar i u protivnapadima.

Iako je desnoruk, Nadal igra levom rukom (zbog čega i ima karakterističan topspin prilikom forhenda). U njegovim ranim godinama je njegov stric i trener Toni Nadal zaključio kako bi njegov dvostruki bekhend mogao biti još bolji sa snažnom desnom rukom, pa je Rafaela naučio da koristi levu ruku.[75]

Nadalova serija pobeda na zemlji (nakon pobede nad Rodžerom Federerom 1:6, 6:1, 6:4, 7:6(4) u finalu Rolan Garosa 2006.) je došla do 81 uzastopnih mečeva, što predstavlja najdužu seriju pobeda na zemlji među muškarcima u teniskoj open eri. Nadal je prethodno delio rekord s 53 pobede Giljerma Vilasa. Kada je držao taj rekord, još je bio tinejdžer. Kris Evert drži rekord (među oba pola) od 125 mečeva. Taj niz prekinuo je Rodžer Federer na turniru Masters serije u Hamburgu 2007. godine pobedivši u finalu sa 2:6, 6:2, 6:0.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Nadal nosi opremu firme Najki, a koristi Babolat rekete.[traži se izvor] Takođe reklamira marku automobila Kija motors.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Nadal je strastveni obožavalac fudbala i navijač Real Madrida. Kada je fudbalska reprezentacija Španije 29. juna 2008. osvojila zlatnu medalju na EP u fudbalu 2008, Nadal je celu noć slavio sa svojim kolegom i prijateljem Felisijanom Lopezom, a za magazin Tajms je izjavio da mu je „to jedan od najlepših dana u životu“. Uoči Otvorenog prvenstva Amerike 2006, Nadal je igrao egzibicioni meč sa nekadašnjom ruskom teniserkom Anom Kurnjikovom protiv Rodžera Federera i Martine Navratilove. Prihodi su išli u humanitarne svrhe.

Karlos Moja je njegov dobar prijatelj, koji ga je svojevremeno i trenirao. Rafael Nadal zabavlja se sa devojkom po imenu Marija Franciska Perelo.[76] Poznati slogan njegovih navijača je Napred Rafa! (šp. Vamos Rafa!).[77]

Statistike karijere[uredi | uredi izvor]

Učinak na grend slem turnirima[uredi | uredi izvor]

Legenda
O/I odnos osvajanja turnira
i igranja na turniru
Pob–por odnos pobjeda i poraza
NO turnir nije održan te godine N nije učestvovao na turniru
KV izgubio u kvalifikacijama 1K izgubio u prvom kolu
2K izgubio u drugom kolu 3K izgubio u trećem kolu
4K izgubio u četvrtom kolu GF izgubio u grupnoj fazi takmičenja
ČF izgubio u četvrtfinalu PF izgubio u polufinalu
F izgubio u finalu P osvojio turnir
Turniri 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. O/I Pob:por %
Grend slem turniri
Australija OP Australije N N 3K 4K N ČF PF P ČF ČF F N F ČF 1K F ČF F ČF ČF P 2K 2 / 18 77:16 82,80%
Francuska Rolan Garos N N N P P P P 4K P P P P P ČF 3K P P P P PF P N 14 / 18 112:3 97,39%
Ujedinjeno Kraljevstvo Vimbldon N 3K N 2K F F P N P F 2K 1K 4K 2K N 4K PF PF NO N PF N 2 / 15 58:12 82,86%
Sjedinjene Američke Države OP SAD N 2K 2K 3K ČF 4K PF PF P F N P N 3K 4K P PF P N N 4K N 4 / 16 67:12 84,81%
Pob:por na GS 0:0 3:2 3:2 13:3 17:2 20:3 24:2 15:2 25:1 23:3 14:2 14:1 16:2 11:4 5:2 23:2 21:3 24:2 11:1 9:2 22:1 1:1 22 / 67 314:43 87,96%

Grend slem finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 30 (22:8)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobednik 1. 2005. Rolan Garos Šljaka Argentina Marijano Puerta 6:7(6:8), 6:3, 6:1, 7:5
Pobednik 2. 2006. Rolan Garos (2) Šljaka Švajcarska Rodžer Federer 1:6, 6:1, 6:4, 7:6(7:4)
Finalista 1. 2006. Vimbldon Trava Švajcarska Rodžer Federer 0:6, 6:7(5:7), 7:6(7:2), 3:6
Pobednik 3. 2007. Rolan Garos (3) Šljaka Švajcarska Rodžer Federer 6:3, 4:6, 6:3, 6:4
Finalista 2. 2007. Vimbldon (2) Trava Švajcarska Rodžer Federer 6:7(7:9), 6:4, 6:7(3:7), 6:2, 2:6
Pobednik 4. 2008. Rolan Garos (4) Šljaka Švajcarska Rodžer Federer 6:1, 6:3, 6:0
Pobednik 5. 2008. Vimbldon Trava Švajcarska Rodžer Federer 6:4, 6:4, 6:7(5:7), 6:7(8:10), 9:7
Pobednik 6. 2009. Otvoreno prvenstvo Australije Tvrda Švajcarska Rodžer Federer 7:5, 3:6, 7:6(7:3), 3:6, 6:2
Pobednik 7. 2010. Rolan Garos (5) Šljaka Švedska Robin Sederling 6:4, 6:2, 6:4
Pobednik 8. 2010. Vimbldon (2) Trava Češka Tomaš Berdih 6:3, 7:5, 6:4
Pobednik 9. 2010. Otvoreno prvenstvo SAD Tvrda Srbija Novak Đoković 6:4, 5:7, 6:4, 6:2
Pobednik 10. 2011. Rolan Garos (6) Šljaka Švajcarska Rodžer Federer 7:5, 7:6(7:3), 5:7, 6:1
Finalista 3. 2011. Vimbldon (3) Trava Srbija Novak Đoković 4:6, 1:6, 6:1, 3:6
Finalista 4. 2011. Otvoreno prvenstvo SAD Tvrda Srbija Novak Đoković 2:6, 4:6, 7:6(7:3), 1:6
Finalista 5. 2012. Otvoreno prvenstvo Australije Tvrda Srbija Novak Đoković 7:5, 4:6, 2:6, 7:6(7:5), 5:7
Pobednik 11. 2012. Rolan Garos (7) Šljaka Srbija Novak Đoković 6:4, 6:3, 2:6, 7:5
Pobednik 12. 2013. Rolan Garos (8) Šljaka Španija David Ferer 6:3, 6:2, 6:3
Pobednik 13. 2013. Otvoreno prvenstvo SAD (2) Tvrda Srbija Novak Đoković 6:2, 3:6, 6:4, 6:1
Finalista 6. 2014. Otvoreno prvenstvo Australije (2) Tvrda Švajcarska Stanislas Vavrinka 3:6, 2:6, 6:3, 3:6
Pobednik 14. 2014. Rolan Garos (9) Šljaka Srbija Novak Đoković 3:6, 7:5, 6:2, 6:4
Finalista 7. 2017. Otvoreno prvenstvo Australije (3) Tvrda Švajcarska Rodžer Federer 4:6, 6:3, 1:6, 6:3, 3:6
Pobednik 15. 2017. Rolan Garos (10) Šljaka Švajcarska Stanislas Vavrinka 6:2, 6:3, 6:1
Pobednik 16. 2017. Otvoreno prvenstvo SAD (3) Tvrda Južnoafrička Republika Kevin Anderson 6:3, 6:3, 6:4
Pobednik 17. 2018. Rolan Garos (11) Šljaka Austrija Dominik Tim 6:4, 6:3, 6:2
Finalista 8. 2019. Otvoreno prvenstvo Australije (4) Tvrda Srbija Novak Đoković 3:6, 2:6, 3:6
Pobednik 18. 2019. Rolan Garos (12) Šljaka Austrija Dominik Tim 6:3, 5:7, 6:1, 6:1
Pobednik 19. 2019. Otvoreno prvenstvo SAD (4) Tvrda Rusija Danil Medvedev 7:5, 6:3, 5:7, 4:6, 6:4
Pobednik 20. 2020. Rolan Garos (13) Šljaka Srbija Novak Đoković 6:0, 6:2, 7:5
Pobednik 21. 2022. Otvoreno prvenstvo Australije (2) Tvrda Rusija Danil Medvedev 2:6, 6:7(5:7), 6:4, 6:4, 7:5
Pobednik 22. 2022. Rolan Garos (14) Šljaka Norveška Kasper Rud 6:3, 6:3, 6:0

Učinak na završnom prvenstvu sezone[uredi | uredi izvor]

Turnir 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. O/I Pob:por %
Završno prvenstvo sezone
Masters kup Nije se kvalifikovao N PF PF N GF F GF N F N PF N GF N GF PF NSK GF NSK 0 / 11 21:18 53,85%

Finala završnog prvenstva sezone[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 2 (0:2)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 2010. London Tvrda (d) Švajcarska Rodžer Federer 3:6, 6:3, 1:6
Finalista 2. 2013. London Tvrda (d) Srbija Novak Đoković 3:6, 4:6

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Report: Toni Nadal to stop traveling with Rafa at the end of '17”. Tennis. 11. 2. 2017. Pristupljeno 9. 10. 2017. 
  2. ^ „Coach Roig: 'Rafa Has Been Through A Lot'. ATP World Tour. 21. 8. 2017. Pristupljeno 9. 10. 2017. 
  3. ^ „Nadal Announces Roig Is Departing His Team”. ATP Tour. 16. 12. 2022. Pristupljeno 16. 8. 2023. 
  4. ^ „Rafael Nadal adds Carlos Moya to coaching team”. Tennis. 17. 12. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2017. 
  5. ^ „Marc Lopez joins Rafael Nadal's coaching team”. Tennis. 11. 2. 2021. Pristupljeno 27. 2. 2022. 
  6. ^ „Nadal Adds Marcaccio To Coaching Team”. ATP Tour. 19. 12. 2022. Pristupljeno 16. 8. 2023. 
  7. ^ „ATP win/loss record”. ATP Tour. Pristupljeno 16. 8. 2023. 
  8. ^ „BBC News”. BBC News. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  9. ^ Clarey, Christopher (26. 6. 2003). „WIMBLEDON TENNIS: An unusual comfort zone”. International Herald Tribune. Arhivirano iz originala 26. 2. 2008. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  10. ^ Clarey, Christopher (6. 6. 2005). „Rafael Nadal, Barely 19, He's Got Game, Looks and Remarkably Good Manners”. New York city Times. Arhivirano iz originala 14. 03. 2007. g. Pristupljeno 16. 2. 2007. 
  11. ^ „Brave Hewitt battles past Nadal”. BBC Sport. Tennis. 24. 1. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  12. ^ „Nadal proves to be the real deal”. BBC Sport. Tennis. 5. 4. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  13. ^ Press, Associated (5. 6. 2006). „Teen Nadal gives Spain reign over French Open”. USA Today. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  14. ^ Clarey, Christopher (6. 6. 2005). „French Open: Nadal triumphs at first attempt”. International Herald Tribune. Arhivirano iz originala 7. 6. 2005. g. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  15. ^ Press, Associated (10. 6. 2005). „Waske snaps Nadal's winning streak”. Tapei Times. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  16. ^ Linden, Julian (6. 1. 2006). „Foot injury delays Rafael Nadal's comeback”. rediff NEWS. Rediff.com. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  17. ^ „Nadal Grabs the Golden Bagel”. SideSpin Productions. 11. 12. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  18. ^ „Champion Safin out of Aussie Open”. BBC Sport Tennis. 10. 1. 2006. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  19. ^ Garber, Greg (31. 5. 2006). „With Vilas in stands, Nadal makes history”. ESPN.com. ESPN Tennis/French06. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  20. ^ Garber, Greg (12. 6. 2006). „Roger's reign on hold with Nadal's dominance”. ESPN.com. ESPN Tennis/French06. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  21. ^ „TENNIS; Shoulder Forces Nadal To Quit London Match”. The New York Times Company. 17. 6. 2006. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  22. ^ „The Battle of Surfaces”. Pristupljeno 22. 4. 2007. 
  23. ^ Cheese, Caroline (7. 7. 2007). „Federer wins historic fifth title”. BBC Sport. Pristupljeno 5. 8. 2008. 
  24. ^ Newbury, Piers (28. 11. 2007). „Federer Nadal plays down foot injury fear”. BBC Sport. Pristupljeno 5. 8. 2008. 
  25. ^ ATPtennis.com - Roger & Rafa: The Rivalry
  26. ^ International Herald Tribune (9. 6. 2008). „Men's Grand Slam Titles Without Losing A Set”. Arhivirano iz originala 2. 12. 2008. g. Pristupljeno 9. 8. 2008. 
  27. ^ Sports, CBC (5. 7. 2008). „Federer, Nadal set for Wimbledon showdown”. Cbc.ca. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  28. ^ a b „Nadal enters Wimbledon final with clear mental edge”. Sports.espn.go.com. 18. 6. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  29. ^ Bodo, Peter. „Peter Bodo - 5 reasons Nadal will win”. Sports.espn.go.com. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  30. ^ Jenkins, Bruce (7. 7. 2008). „The Greatest Match Ever”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  31. ^ Alleyne, Richard (7. 7. 2008). „Wimbledon 2008: John McEnroe hails Rafael Nadal victory as greatest final ever”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  32. ^ a b „Jon Wertheim - Without a doubt, it's the greatest”. Sportsillustrated.cnn.com. 9. 7. 2008. Arhivirano iz originala 13. 08. 2013. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  33. ^ a b v International Herald Tribune, Associated Press (7. 7. 2008). „Federer-Nadal rivalry as good as it gets”. Arhivirano iz originala 23. 8. 2008. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  34. ^ Magowan, Alistair (7. 7. 2008). „Roger v Rafa - the best final ever?” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  35. ^ RTS :: Rešena misterija Rafinih kolena, Pristupljeno 28. 3. 2011.
  36. ^ „Nadal propušta Njujork”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  37. ^ „Nadal spreman za Dejvis kup”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  38. ^ „Povratak Rafe za dva meseca”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  39. ^ „Nadal propušta Pariz i London”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  40. ^ „Rafa se vraća u decembru”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  41. ^ „Hadal, povratak u Abu Dabiju?”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  42. ^ „Nadal propušta Abu Dabi”. Pristupljeno 30. 1. 2013. 
  43. ^ „Rafael Nadal will miss Australian Open as virus hits injury recovery”. 28. 12. 2012. Pristupljeno 6. 2. 2013. 
  44. ^ „Nadal Out of Top Four, Serena Williams Rises on Rankings”. 28. 1. 2013. Pristupljeno 6. 2. 2013. 
  45. ^ „Rafael Nadal too strong for Grigor Dimitrov in Australian Open”. 22. 1. 2014. Pristupljeno 11. 4. 2015. 
  46. ^ Indian Wells: Dolgopolov d. Nadal | TENNIS.com
  47. ^ Nadal i dalje kralj šljake i sveta, Đoković izgubio finale Rolan Garosa!
  48. ^ Novaku istorijsko èetvrtfinale sa Nadalom! - Vesti - Sport - B92.net
  49. ^ „Nadal igra singl, dubl i miks u Riju!”. B92. 3. 8. 2016. Pristupljeno 21. 8. 2016. 
  50. ^ Levinsohn, Dan (6. 3. 1986). „Spain’s Rafael Nadal and Marc Lopez win doubles gold”. Nbcolympics.com. Arhivirano iz originala 16. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 8. 2016. 
  51. ^ Trijumf Nadala za desetu titulu u Barseloni! B92, 30. 4. 2017.
  52. ^ Kralj se vratio: Nadal peti put osvojio Madrid! B92, 14. 5. 2017.
  53. ^ ATP, str. 11. 6. 2017. Nadal Dominant In Winning 10th Roland Garros Title
  54. ^ B92 11. 6. 2017. 15. GS – Nadal prestigao Samprasa, ispred je samo Federer
  55. ^ Marathon man Muller sends Nadal crashing out 10. 7. 2017. pristupljeno 18. 9. 22017.
  56. ^ ATP: Nadal posle tri godine ponovo prvi B92, 21. 8. 2017.
  57. ^ Šampion bez mane: Nadal je ponovo kralj Njujorka! B92 11. 9. 2017.
  58. ^ Nadal deklasirao Kirjosa za novu titulu! B92, 8. 10. 2017, pristupljeno 10. 11. 2017.
  59. ^ Rafael Nadal zvanično godinu završava kao No.1 B92, 1. 11. 2017, pristupljeno 10. 11. 2017.
  60. ^ Nadal se povukao sa Završnog turnira B92, 14. 11. 2017, pristupljeno 25. 4. 2018.
  61. ^ Nadal zbog bolova predao meč – Čilić u polufinalu! B92, 23. 1. 2018, pristupljeno 25. 4. 2018.
  62. ^ Nadal ne igra u SAD – preskače Indijan Vels i Majami B92, 2. 3. 2018, pristupljeno 25. 4. 2018.
  63. ^ yyyy=2018&mm=04&dd=29&nav_id=1387090 Nadal osvojio 11. titulu u Barseloni B92, 29. 4. 2018.
  64. ^ Rafa Romps To 11th Barcelona Title ATP, 29. 4. 2018.
  65. ^ Rafa je neuništiv – Nadal rutinski sa Timom za 11. titulu na RG! B92, 9. jun 2018.
  66. ^ „Novakov čas tenisa Nadalu za rekordnu titulu u Melburnu!”. B92. 27. 1. 2019. 
  67. ^ Nadal Osvojio 12 titulu na Rolan Garosu ATP, pristupljeno 9. 6. 2019.
  68. ^ Nadal Claims Epic Five-Set Win Over Medvedev For US Open Title ATP, 9.9.2019.
  69. ^ Nadal slomio otpor nestvarnog Medvedeva i osvojio Ameriku! B92, 9.9.2019.
  70. ^ „Roger Federer VS Rafael Nadal”. ATP World Tour. Pristupljeno 9. 6. 2019. 
  71. ^ „Roger Federer v Rafa Nadal: Grand Slam finals”. AS. 28. 1. 2017. Pristupljeno 30. 1. 2017. 
  72. ^ Weaver, Paul (7. 7. 2008). „Move over McEnroe and Borg, this one will run and run in the memory”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  73. ^ Flanagan, Martin (12. 7. 2008). „Federer v Nadal as good as sport gets”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  74. ^ „Nadal defeats Djokovic in classic”. BBC Sport. 16. 5. 2009. Pristupljeno 12. 6. 2021. 
  75. ^ „Vamos Rafael Fansite”. Vamosrafael.com. Arhivirano iz originala 09. 09. 2006. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  76. ^ Rafael Nadal Girlfriend: Maria Francisca Perello Keeps Tennis Great Grounded | Bleacher Report Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. avgust 2013), Pristupljeno 28. 3. 2011.
  77. ^ „Nike Air Max Breathe Cage Men's Shoe White”. Tennis-warehouse.com. Arhivirano iz originala 21. 8. 2011. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]