Sent Džordžiz

Koordinate: 12° 03′ 00″ S; 61° 45′ 00″ Z / 12.050° S; 61.750° Z / 12.050; -61.750
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sent Džordžiz
engl. St. George's
Sent Džordžiz
Administrativni podaci
Država Grenada
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2012.33.734 33,734[1]
Geografske karakteristike
Koordinate12° 03′ 00″ S; 61° 45′ 00″ Z / 12.050° S; 61.750° Z / 12.050; -61.750
Aps. visina30 m

Sent Džordžiz (engl. St. George's) je glavni grad Grenade. Prema popisu iz 1999. godine grad ima 7.500 stanovnika, a šire područje grada 33.000. Grad su 1650. godine osnovali Francuzi.

Sent Džordžiz je popularna karipska turistička destinacija. Grad se poslednjih godina razvijao, čuvajući svoju istoriju, kulturu i prirodno okruženje. Parohija u kojoj se nalazi Sent Džordžiz je dom Medicinskog fakulteta Univerziteta Sent Džordž[2][3][4] i međunarodnog aerodroma Moris Bišop.[5] Glavni izvozni proizvodi su kakao zrno (kakao), muškatni oraščić i drugi začini.[6]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Sent Džordžiz ima vlažnu klimu tropskih prašuma, sa vlažnom sezonom (od juna do novembra) i primetno suvljom sezonom (od decembra do maja). Međutim, pošto grad nema pravi mesec sušne sezone, mesec u kome ima manje od 60 mm padavina, on spada u ovu klimatsku kategoriju. U Sent Džordžizu su česte grmljavine i povremeni uragani sa istočnih krajeva, dok je zima malo hladnija i nešto suvlja. Osećaj toplote se pogoršava od jakih ekvatorijalnih UV zraka i visoke vlažnosti tokom cele godine.

Klima Sent Džordžiza, Grenada
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 30,0
(86)
30,0
(86)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
31,0
(87,8)
30,0
(86)
30,8
(87,4)
Prosek, °C (°F) 26,0
(78,8)
26,0
(78,8)
26,5
(79,7)
27,0
(80,6)
27,5
(81,5)
27,5
(81,5)
27,5
(81,5)
27,5
(81,5)
27,5
(81,5)
27,5
(81,5)
27,0
(80,6)
26,5
(79,7)
27,1
(80,8)
Minimum, °C (°F) 22,0
(71,6)
22,0
(71,6)
22,0
(71,6)
23,0
(73,4)
24,0
(75,2)
24,0
(75,2)
24,0
(75,2)
24,0
(75,2)
24,0
(75,2)
24,0
(75,2)
23,0
(73,4)
23,0
(73,4)
23,3
(73,9)
Količina padavina, mm (in) 115,0
(4,528)
80,0
(3,15)
65,0
(2,559)
70,0
(2,756)
115,0
(4,528)
220,0
(8,661)
230,0
(9,055)
220,0
(8,661)
200,0
(7,874)
245,0
(9,646)
245,0
(9,646)
175,0
(6,89)
1,980
(77,954)
Dani sa kišom (≥ 1.0 mm) 14 9 10 7 13 17 20 18 17 20 20 18 183
Relativna vlažnost, % 84 81 80 80 81 83 84 85 85 86 87 85 83,4
Sunčani sati — dnevni prosek 8 8 8 8 8 7 7 8 7 7 7 7 7,5
Izvor #1: [7] Intellicast.com
Izvor #2: [8] Climatestotravel.com (precipitation, rainy days, humidity, sun)

Začini[uredi | uredi izvor]

Muškatni oraščić[uredi | uredi izvor]

Muškatni oraščići potiču od ploda aromatičnog drveta Myristica fragrans. Drvo je uneto 3. marta 1967.[9] na Ostrvo začina. Muškatni oraščić je zimzelen sa tamnozelenim listovima i malim žutim cvetovima i naraste do 12 metara u visinu. Počinje da daje plodove posle sedam-osam godina i nastavlja do 40 godina. Plod izgleda kao kajsija i kada je zreo, otvara se i otkriva seme veličine oraha. Pokrivači semena su čipkaste, crveno-narandžaste trake, koje se pretvaraju u prah; samo seme se melje u prah muškatnog oraščića. U velikoj meri se koristi za kuvanje kako bi poboljšao ukus kolača, supa, deserta, pića i sosova.

Cimet[uredi | uredi izvor]

Ovaj začin dolazi od unutrašnje kore drveta cimeta (Cinnamonum verum). Cela ili mlevena, ona je popularan začin za domaćinstva širom sveta. Koristi se za aromatiziranje pića i kolača.

Karanfilić[uredi | uredi izvor]

Ovaj sušeni cvetni pupoljak, ceo ili mleven (Syzygium aromaticum) se koristi kod kuće za začinjavanje šunke, kobasica, mesa, pita od mlevenog mesa, ribe, konzervi od kornjača i kiselih krastavaca.

Šećerna trska[uredi | uredi izvor]

Od juna do decembra, reznice sa vrhova trske polažu se u rupe duboke oko pet inča i pet kvadratnih stopa, a zatim se prekrivaju zemljom. Kako trska raste, koristi se đubrivo. Između sadnje i žetve uzgajaju se banane, kukuruz, grašak, krompir i drugi usevi. Od januara do maja, zrela trska se seče i dostavlja u mlin na mlevenje. Kuvanje i bistrenje soka od trske je sledeća operacija. Sok se nakon mlevenja procedi i zatim prokuvava radi bistrenja. (Drveni ugalj je glavni izvor goriva). Da bi se ubrzao rad, dodaje se kreč. Tečni šećer se stavlja u hladnjake tokom oko 14 sati. Melasa se zatim ocedi i odnesi destilariju da se napravi rum.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo Grenada i luka Sent Džordžiz 1776. godine.
Fotografija glavnog grada Sent Džordžiza iz vazduha.

Sent Džordžiz su osnovali Francuzi 1650. godine kada je „La Grenadu“ (Grenada) kolonizovao Žak Diel du Park,[10][11][12] guverner Martinika. Francuzi su započeli svoju kolonizaciju nizom okršaja koji su praktično istrebili starosedeoce Kariba na ostrvu.

Godine 1666, francuski kolonisti su izgradili drveno utvrđenje na rtu koji gleda na prirodnu luku Grenade i nazvali ga Fort Rojal. Godine 1705, započeli su radovi na novoj tvrđavi u obliku zvezde na istom mestu, sa četiri kamena bastiona, prema projektu Žan de Žju de Kajlusa, glavnog inženjera „Američkih ostrva“ Francuske Zapadne Indije. Završeno je 1710. godine.[13]

U međuvremenu, otkriveno je da je prvobitno kolonijalno naselje na istočnoj ivici luke zvano Sent Luis po francuskom kralju Luju IX, kasnije poznato kao Port Luis, podložno poplavama i malariji, te je izgrađen novi grad nazvan Ville de Fort Royal („Fort Rojal Taun“). Kada je ostrvo ustupljeno Velikoj Britaniji Pariskim ugovorom 1763. godine, nova administracija ga je preimenovala u Sent Džordžov grad, prema svecu zaštitniku Engleske, a Fort Rojal je preimenovan u Fort Džordžiz, po kralju Džordžu III.[14] Dana 1. novembra 1775. godine izbio je požar u gradu Sent Džordž poznat kao veliki požar Sent Džordža. Nakon velikog požara, većina pansiona u ulici Granbi preseljena je u Goujave.

Nakon povlačenja Bridžtauna, Barbados, sredinom 1880-ih, Sent Džordžis je postao zamena prestonice nekadašnje kolonije Britanskih vetrovitih ostrva.

Tikal je bila prva umetnička prodavnica u Grenadi i otvorena je u decembru 1959. Grenada je stekla nezavisnost od Britanije 1974. Nakon levičarskog puča 1983. godine, na ostrvo su izvršile invaziju američke trupe i vraćena je pro-SAD vlada. Godin 2004, Sent Džordžiz i ostatak Grenade je teško pogođen uraganom Ajvan. Uragan je ostavio značajna razaranja širom ostrva i osakatio veliki deo infrastrukture ostrva. Procenjuje se da je oko 90 odsto kuća na ostrvu pretrpelo štetu, a stabla muškatnog oraščića, koja su ključna za ekonomiju Grenade, su devastirana. Godinu dana kasnije, uz pomoć međunarodnih donatora (Kanada, Sjedinjene Države, Kina, Venecuela, Trinidad i Tobago i Evropska unija), Grenada je doživela značajan preokret u naporima za obnovu. Do 2007. godine, Grenada je učestvovala, kao što je planirano, kao domaćin Svetskog prvenstva u kriketu 2007. Sada je Sent Džordžis jedna od 10 najboljih destinacija za jahte.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Populacija (ist.): Sent Džordžiz
Godina
Stanovništvo

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ UK Foreign and Commonwealth Office (28. 2. 2012). „Grenada Today”. UK Foreign and Commonwealth Office. Arhivirano iz originala 8. 7. 2012. g. Pristupljeno 6. 8. 2012. 
  2. ^ „Campus Facilities”. Pristupljeno 2015-08-24. 
  3. ^ „Campus Programs”. Pristupljeno 2022-02-01. 
  4. ^ sstoss (2022-09-07). „St. George's University School of Medicine Accreditor Grenada Medical and Dental Council Achieves WFME/NCFMEA Recognition”. St. George's University (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-13. 
  5. ^ „Airport information for TGPY”. World Aero Data. Arhivirano iz originala 2019-03-05. g.  Data current as of October 2006. Source: DAFIF.
  6. ^ Arnold, Guy (2014). The Resources of the Third World (na jeziku: engleski). Routledge. str. 343. ISBN 978-1-135-91798-2. 
  7. ^ „Intellicast - Local and National Weather Forecast, Radar, Maps and Severe Report”. intellicast.com. Pristupljeno 2. 9. 2016. 
  8. ^ „Climate of St. George's”. climatestotravel. Pristupljeno 9. 12. 2021. 
  9. ^ „Grenada Nutmegs”. grenada-history.org. Pristupljeno 2. 9. 2016. 
  10. ^ Guérin 1891, str. 15.
  11. ^ Biographie : Jacques Dyel du Parquet.
  12. ^ Anderson & Brunetti 1969, str. 12.
  13. ^ Zimmerman, J David (20. 4. 2005). „A Short History of Fort George, St. George’s, Grenada”. www.forts.org. Portcullis Limited. Arhivirano iz originala 22. 10. 2014. g. Pristupljeno 2. 3. 2014. 
  14. ^ Crask, Paul (2009), Grenada: Carriacou - Petite Martinique Bradt Travel Guides Ltd. ISBN 978-1-84162-401-3 (p. 92)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]