Pređi na sadržaj

Tabanovce

Koordinate: 42° 12′ 52″ S; 21° 42′ 29″ I / 42.214444° S; 21.708056° I / 42.214444; 21.708056
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tabanovce
mkd. Табановце
Granični prelaz Tabanovce prema Srbiji
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaKumanovo
Stanovništvo
 — (2002)910
Geografske karakteristike
Koordinate42° 12′ 52″ S; 21° 42′ 29″ I / 42.214444° S; 21.708056° I / 42.214444; 21.708056
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina394 m
Tabanovce na karti Severne Makedonije
Tabanovce
Tabanovce
Tabanovce na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1308
Pozivni broj031
Registarska oznakaKU

Tabanovce (mkd. Табановце) je naselje u Severnoj Makedoniji, u krajnje severnom delu države. Tabanovce pripada opštini Kumanovo.

Tabanovce ima veliki značaj za srpsku zajednicu u Severnoj Makedoniji, pošto Srbi čine većinu stanovništva u naselju. Takođe, naselje poznato i po istoimenom graničnom prelazu ka srpskom graničnom prelazu Preševo.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Tabanovce je smešteno u krajnje severnom delu Severne Makedonije, na samoj granici sa Srbijom, koja se nalazi 2,5 km severno od naselja. Od najbližeg grada, Kumanova, selo je udaljeno 9 km severno.

Selo Tabanovce se nalazi u istorijskoj oblasti Žegligovo, u ravničarskom kraju, na približno 400 metara nadmorske visine.

Mesna klima je kontinentalna sa slabim uticajem Egejskog mora (žarka leta).

Istorija[uredi | uredi izvor]

U selu je februara 1896. godine bilo popisano 75 srpskih kuća.[1]

U proleće 1905. godine četa srpskih četnika pod komandom potporučnika Dragomira Protića dobija zadatak da se sa četom vojvode Vladimira Kovačevića, probije do Poreča i ugrožene čete Micka Krstića. U Protićev zadatak spadao je i prenos velikog broja pušaka i municije za naoružavanje Poreča. Četa je po silasku sa planine Kozjak, napadnuta od turske vojske kod sela Tabanovca. Posle par sati neravnopravne borbe, gotovo cela četa je uništena a Protić je poginuo. Preostalih nekoliko četnika se predalo Turcima, koji su ih sproveli u Kumanovo. Pred Kumanovskim ućumatom zarobljene četnike sačekala je besna masa lokalnih muslimana i linčovala ih na licu mesta.

Poginuli četnici kod Tabanovca i u Kumanovu:[2]

  • Dragomir Protić
  • Dragomir Vasiljević
  • Veselin Veselinović
  • Sava Jovanović
  • Trajko Đorđević
  • Radonja Radulović
  • Sava Stefanović
  • David Pčinjanin
  • Stojan Kumanovac
  • Trajče Kumanovac
  • Nikola Jablaničanin

Zbog borbi koje su se dogodile prethodne godine, narod se povukao u svoje domove. Svetosavska proslava je održana skromno i samo u srpskoj školi, činodejstvovao je kumanovski sveštenik pop Jovan Petrović. Domaćin školske slave bio je tada Stojko Sevdinović, a za sledeću godinu se prihvatio novi Mitre Bojković.[3]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Tabanovce je prema poslednjem zvaničnom popisu iz 2002. godine imalo 910 stanovnika, što je za 2,8% više nego na prethodnom popisu iz 1994. godine.

Krajem 19. veka u statistici Vasila Kančova[4] („Makedoniя. Etnografiя i statistika“) iz 1900. godine Tabanovce je selo od 500 stanovnika hrišćanske veroispovesti, navodno „Bugara“.[5] Sekretar Bugarske egzarhije Dimitrije Mišev za 1903.[6] godinu daje broj od 480 „Bugara patrijaršista-srbomana“ i daje podatak da je u selu postojala srpska škola.[7]

Savremeni etnički sastav:

Nacionalnost 1994. god. 2002. god.
Srbi 555 (62,7%) 516 (56,7%)
Makedonci 148 (16,7%) 205 (23,2%)
Albanci 174 (19,7%) 177 (19,5%)
ostali 10 (1,1%) 12 (1,3%)
UKUPNO 885 910

Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je pravoslavlje, a manjinska islam.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Delo", Beograd 1. januar 1899. godine
  2. ^ K. Pećanac, Četnička akcija 1903-1912, Beograd 1933, 19-20.
  3. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1906. godine
  4. ^ http://www.promacedonia.org/vk/vk_2_28.htm
  5. ^ Kančov inače ignoriše postojanje Srba u oblasti koju on smatra Makedonijom, pa ne čudi što je stanovništvo Tabanovca okarakterisano kao „bugarsko“.
  6. ^ Podaci koje daje Mišev su za 1903. godinu što se vidi pri poređenju sa srpskim izvorima. Njegovo delo je iz 1905. pa većina autora pravi grešku i podatke stavlja u tu godinu.
  7. ^ Brancoff, D.M. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, pp. 128-129.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]