Pređi na sadržaj

Tihomilj Nikolić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tihomilj Nikolić
Tihomilj Nikolić
Lični podaci
Datum rođenja(1832-01-01)1. januar 1832.
Mesto rođenjaKragujevac, Kneževina Srbija
Datum smrti16. avgust 1886.(1886-08-16) (54 god.)

Tihomilj Nikolić (18321886) bio je srpski general.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Po jednom izvoru[1] popularni Teša je rođen u Banatu, u bečejskom predgrađu Vranjevu, 1827. godine. To je bilo tri godine pre prelaska porodice u Srbiju. U Bečeju je ostao da živi deda učitelj, a otac Jovan Nikolić (rođ. 1805) nakon završene filozofije u Segedinu, je sreću potražio 1830. godine u srpskoj kneževini. Bio je prvo učitelj u osnovnoj školi, a zatim protokolist (sekretar) kneza Miloša Obrenovića u Kragujevcu. Napredovao je sposobni Banaćanin, preko funkcije sekretara Popečiteljstva unutrašnjih dela, do načelstva u istom (do 1842). Posle propasti Obrenovića izgubio je pozicije i čak napustio Srbiju. Vratio se 1847. godine da bi bio profesor negotinske gimnazije, i tu u Negotinu je umro 1853. godine.

Tihomir ili Teša je bio najobljubeniji i najčuveniji oficir srpske vojske[2] u svom veku. Zbog svog valjanog karaktera; iskrenosti, nekoristoljublja i druželjubivosti stekao je velike simpatije u srpskom narodu.

Po drugom izvoru, rodio se u Kragujevcu, gde pohađa osnovnu školu. Završio je filozofski odsek gimnazije i Vojnu akademiju u Beogradu, a usavršavao se kao artiljerijski potporučnik u Belgiji. Tu je okončao i Vojnu akademiju, tada zvanu "Viša artiljerijska škola". Kao državni pitomac nastavio je usavršavanje (artiljerijsko) u inostranstvu, u Belgiji, Francuskoj i Nemačkoj. Po povratku u Srbiji stupa u redove vojske kao komandant artiljerije u Užicu. Izabran je 1858. godine za profesora Vojne akademije u Beogradu, i unapređen u čin majora, koji komanduje baterijom. Kasnije sa činom potpukovnika je lični pratilac kneza Milana Obrenovića. Godine 1873. kao pukovnik komanduje beogradskim garnizonom.

Komandant stajaće vojske bio je 1874. godine, a 1875. godine sa otpočinjanjem Hercegovačkog ustanka, pala je vlada Danila Stefanovića, u kojoj je bio ministar ratni. Zatim je do 1876. godine bio je i u Stevča Mihajlovićevoj - Ristićevoj vladi Ministar vojni. Ministrovao je docnije i u Kaljevićevoj potonjoj vladi (1882–1883). Bio je čovek od opšteg poverenja, koji je razborito izlagao svoje stavove i lako pridobijao slušaoce. Za njegovo vreme napravljene su pripreme za I rat sa Turcima i pod njime je i završen. U II ratu bio je komandant Ibarske vojske koja se istakle na Javoru.

Istakao se kao sposobni kraljevski komesar tokom ugušivanja tzv. Timočke bune.

Bio je oženjen razvedenom (od Nikole Čupića) Jermilom, ćerkom Gospodara Jovana Obrenovića. Povezivanje sa Obrenovićima mu je pomoglo u napredovanju do generala, za vreme te dinastije.

Teša je prvi predsednik Prvog beogradskog društva za gimnastiku i borenje.[3]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovanja Generala Tihomilja Nikolića [a]
Orden Takovskog krsta
Orden Takovskog krsta sa mačevima Orden Belog orla Orden Franca Jozefa Orden Rumunske krune
Orden Svetog Stanislava sa mačevima Orden Svetog Spasitelja Orden Medžidije Orden Gvozdene krune

Domaća odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden takovskog krsta 1. reda
  • Orden takovskog krsta sa mačevima 1. reda
  • Orden belog orla 3. reda
  • Spomenica rata za oslobođenje i nezavisnost 1876-1878
  • Medalja obnovljene Kraljevine

Inostrana odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Franca Josifa 1. reda, Austrougarska
  • Orden gvozdene krune 3. reda, Austrougarska
  • Orden Svetog Spasitelja 2. reda, Grčka
  • Orden krune 1. reda, Rumunija
  • Orden Svetog Stanislava 2. reda, Rusija
  • Orden Medžedije 2. reda, Turska
  • Medalja Crvenog krsta, Belgija

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spomenice i medalje nisu uključene.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Branik", Novi Sad 1886.
  2. ^ "Srpska Zora", Beč avgust 1876.
  3. ^ „:::::: Slike Iz Srpske Istorije ::::::[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 6. 3. 2016. g. Pristupljeno 10. 3. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milićević, Milić; Popović, Ljubodrag (2003). Generali Vojske Kneževine i Kraljevine Srbije. Beograd: Vojnoizdavački zavod. ISBN 978-86-335-0142-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]