Ulpijana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bazilika
Ulpijana
Nekropola

Ulpijana (lat. Ulpiana[1][2]), ili Justinijana Sekunda (lat. Iustiniana Secunda), bila je rimski i ranovizantijski grad u provinciji Gornjoj Meziji. Njeni ostaci se prostiru na površini od 70 ha na prostoru između Prištine, Gračanice i Lipljana, na svega 1 km od manastira Gračanica. Arheološka istraživanja lokaliteta započeta 1954. godine[3] i dalje traju, a najznačajniji dosadašnji nalazi su[4]:

  • mermerna ženska glava
  • nakit iz tzv. Gotskog groba
  • pozlaćene krstaste fibule

Ulpijana se nalazi pod zaštitom države Srbije kao arheološko nalazište od izuzetnog značaja[traži se izvor], ali je njen status krajnje nejasan, kako usled same političke situacije u južnoj srpskoj pokrajini, tako i usled činjenice da su privatna lica vlasnici zemljišta na kome nalaze njeni ostaci[5].

Prošlost Ulpijane[uredi | uredi izvor]

Ne zna se sa sigurnošću kada je osnovana Ulpijana, ali je to najverovatnije bilo tokom vladavine cara (Marka Ulpija Nerve) Trajana (98117). Već sredinom II veka je dobila status municipijuma, a u III veku se u njoj nalazio rimski prokurator. Ranohrišćanski svetitelji Flor i Lavr, bili su kamenoresci iz Ulpijane, koji su prema hrišćanskom predanju, zbog svoje vere bačeni u bunar. Kasnije je grad postao sedište episkopa koji se pominju na saborima u Serdici (Serdički) 343. godine (Makedonije) i Carigradu (V vaseljenski) 553. godine (Pavle). Iako je grad bio opasan bedemima širokim i po tri metra, ojačanim kulama u obliku potkovice smeštenim na razdaljinama od po tridesetak metara, Goti su ga opustošili 471. godine. Pola veka kasnije, Ulpijana je 518. godine sravnjena sa zemljom u velikom zemljotresu. Grad je nakon toga obnovio vizantijski car Justinijan I (527—565), po kome je grad i nazvan Justinijana Sekunda, za razliku od Justinijane Prime, kod današnjeg Lebana.

Arheološka istraživanja i nalazi[uredi | uredi izvor]

Sistematska arheološka istraživanja Ulpijane započeta su 1954. godine i obuhvataju atare sela[3]:

a na samom nalazištu je utvrđeno postojanje šest slojeva[5]. Među otkrivenim građevinama se izdvaja ona u kojoj je pronađen veliki mermerni sarkofag, dok je stara Lipljanska crkva podignuta u XIII veku na temeljima crkve iz Justinijanovog doba. Pored ostataka građevina, pronađen je i veći broj keramičkih i staklenih predmeta, zatim nakit, oruđe i oružje[4], ali i predmeti i iz poznijih epoha, poput delova slovenske grnčarije[3].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]